Uoči važne sjednice Gradskog vijeća Tuzla, javnost je zapanjena nedavnim dopisom Rudarsko-geološko-građevinskog fakulteta (RGGF) koji dovodi u pitanje hitnu potrebu zaštite od planirane eksploatacije litijuma na Majevici. Vijećnici dr. sc. Mirnes Ajanović i Omer Berbić oštro kritiziraju ovaj dokument, nazivajući ga političkim lobiranjem umjesto stručnim stajalištem.
RGGF je u svom dopisu osporio prijedlog tačke dnevnog reda o ekološkoj prijetnji s Majevice, navodeći austrijski rudnik Wolfsberg kao pozitivan primjer. Međutim, kritičari ističu da je ovo pogrešno poređenje – dok je Wolfsberg udaljen preko 20 km od naselja, majevički projekt bi se odvijao na samo 2 km od gradske jezgre Tuzle. Štaviše, dok austrijski rudnik radi po strogim EU standardima, u Bosni i Hercegovini ne postoje ni približno takve zaštite.
Najzanimljivije je da sam RGGF u svom dopisu priznaje kako još uvijek nisu poznate ključne informacije – metoda eksploatacije, mjesto prerade rude, količine kemikalija i otpada. Unatoč tim nedostacima, fakultet se zalaže za projekt, što je u suprotnosti s osnovnim načelima znanstvene objektivnosti.
Građane posebno zabrinjava činjenica da bi eksploatacija litijuma zahtijevala do pola miliona litara vode po toni rudače, uz upotrebu agresivnih kemikalija poput sumporne i klorovodične kiseline. Ovo bi direktno ugrozilo vodne resurse cijelog regiona, s rizikom od kontaminacije podzemnih i površinskih voda, a također postoji opasnost od klizišta na samoj Majevici.
Ovu inicijativu mnogi povezuju s političkim interesima Milorada Dodika, koji je javno najavio “hitno rudarenje rijetkih metala u saradnji s Mađarskom”. Kritičari upozoravaju da se radi o pokušaju da se preko navodno stručnih institucija nametnu politički motivirani projekti bez obzira na ekološke posljedice.
Univerzitet u Tuzli i njegovi fakulteti sada se nalaze pred ozbiljnim iskušenjem – hoće li služiti znanosti i istini, ili će postati alat u rukama političkih i ekonomskih interesa. Brojni akademski radnici već su se distancirali od stava RGGF-a, ističući da znanstvena zajednica mora biti neovisna i kritička prema svim projektima koji ugrožavaju okoliš.
Ova borba nije samo o litijumu – radi se o pravu građana na zdrav okoliš, o transparentnosti u donošenju odluka i o odgovornosti institucija prema budućim generacijama. Kako sjednica Gradskog vijeća Tuzla bliži, postaje jasno da će ova tema ostati u fokusu javnosti bez obzira na sve pokušaje da se zašuti.
