Sjećam se… Jedna od ključnih utakmica za odlazak u Brazil. Napadaju naši, a Latviju “vile nosaju”. Golman domaće selekcije Vanis brani kao lud… Ko ga ne zna, mislio bi da stoji među stativama najvećih evropskih klubova…
Papetovi Zmajevi bolji, redaju se prilike, al’ ne ide pa ne ide… Gol “visi u zraku” i onda dolazi ta 48. minuta. Sa desne strane centrira Mensur Mujdža, a Senad Lulić postiže gol za vodstvo od 0:1. Bio je to Lulićev prvi i najbitniji gol u reprezentativnoj karijeri.
Temperamentni Marjan Mijailović tada je viknuo: “GOOOOL!!! Luliiiiiiić!!!! Ma ima Boga!!! Hvala ti Gospodaru svjetova!”
Taj gol je “načeo” Latvijce, koji su kasnije primili “petardu” od naših Zmajeva. Sve kasnije je historija. BiH je poslije pobjeda nad Slovačkom i Litvanijom izborila historijsko Svjetsko prvenstvo u Brazilu.
A zamislite da Lulić tada, Latviji, u toj famoznoj 48. minuti nije postigao gol. Ko zna, možda ne bi ni pobijedili. Uvukla bi se nervoza među Papetove momke, a znamo dobro: kad hoćeš da daš gol, onda namjerno neće da uđe.
Zato je ovaj Lulićev gol historija. Postigao je naš veznjak još tri u dresu reprezentacije BiH, ali što je još važnije davao je sve za naš grb. Danas se popularni “Lula” oprostio od Zmajeva, a Nogometni savez se od naše legende oprostio jednom rečenicom:
“Nogometni savez BiH se zahvaljuje Senadu Luliću na svemu što je uradio za našu reprezentaciju i državu i želi mu mnogo sreće u nastavku profesionalne karijere”.
Premalo zar ne? Nadamo se da će Savez ipak bolje promisliti pa za našeg veznjaka upriličiti oproštaj kakav zaslužuje.
PIŠE: Vedran Jahić
