Lifestyle

Više od 50 posto žena ne zna da su imale pobačaj




Biohemijske trudnoće su one koje završe u najranijoj fazi, i prije nego što ih je moguće uočiti na ultrazvuku (do otprilike petog tjedna od prvog dana posljednje menstruacije). Smatra se da nastaju kad zametak odumre odmah nakon stvaranja, a prije usađivanja u maternicu.

Mogući znak da je došlo do trudnoće je obilnija i bolnija mjesečnica

Vrlo su česte, gotovo 50 do 60 posto svih trudnoća završava kao biokemijska trudnoća. Nerijetko se zato dogodi da žena niti ne zna da je bila trudna, ako baš u tom periodu nije bila kod ginekologa. Naime, prisutnost beta HCG-a u krvi potvrđuje trudnoću.

Žene obično čekaju izostanak menstruacije da bi otišle na prvi pregled. Zato, kad menstruacija dođe, ponekad pogrešno pretpostavljaju da nisu ni bile trudne. Znak da je možda ipak došlo do trudnoće je obilniji i bolniji ciklus, često i s ugrušcima, iako nije pravilo. Ovakva trudnoća najčešće nema simptome budući da se prvi simptomi prave trudnoće javljaju tek oko šestog tjedna.

Može se otkriti  samo pomoću laboratorijskih testova

“Sam naziv ‘biokemijska’ pokazuje da se takva trudnoća može detektirati samo putem laboratorijskih testova”, pojašnjava specijalist ginekologije i porodništva dr. Erden Radončić za portal Klokanica.

Napominje kako je to dosad bilo samo iz krvi, no novi kućni osjetljivi testovi također već mogu detektirati vrlo male razine beta HCG-a. Uzrok biokemijskih trudnoća obično je citogenetske naravi (pogreška na kromosomima). “Brojna su istraživanja dokazala da se u biti začne trostruko više plodova, a da kod samo 20 do 25 posto svih začetih dođe do porođaja.

Uzrok tome je u nesavršenosti ljudske reprodukcije te brojnih grešaka koje se dešavaju tijekom stvaranja spolnih stanica, stvaranja zametaka, implantacije”, pojašnjava dr. Radončić.

Ističe kako su istraživanja pokazala da su u gotovo dvije trećine slučajeva uzroci ranih spontanih pobačaja upravo citogenetske greške ploda i to ne nužno neke velike malformacije, kako se često misli.

“Najčešće su u pitanju sitne greške u metabolizmu, primjerice nedostatak ili slaba aktivnost enzima za metabolizam glukoze ili nemogućnost prijepisa gena iz bilo kojeg razloga u slijedu diferencijacije tkiva. Bez toga zametak naprosto ne može ‘preskočiti’ sljedeću stepenicu u razvoju, i time propadne”, pojasnio je  ginekolog Radončić.



Back to top button