Prevod govora (hvala Alenu!) prenosimo ovde u celosti, a snimak njenog obraćanja sa engleskim prevodom možete pogledati i na sajtu Deutche Welle.
“Drage sugrađanke, dragi sugrađani,
Virus korone (SARS-CoV-2 virus koji izaziva COVID-19 bolest) trenutno dramatično mijenja život u našoj zemlji. Naša ideja normalnosti, javnog života, društvene interakcije – sve je to stavljeno na test, kao nikada do sada.
Milioni vas ne mogu ići na posao, vaša djeca ne mogu ići u školu ili vrtić, kazališta i kina i trgovine su zatvorene, i možda što je najteže, svima nam nedostaju susreti koji se inače uzimaju zdravo za gotovo. Naravno da je u takvoj situaciji svako od nas prepun pitanja i briga kako dalje.
Danas vam se obraćam na ovako neobičan način jer vam želim reći što me vodi kao kancelarku i sve moje kolege iz savezne vlade u ovoj situaciji. To je dio otvorene demokratije: da političke odluke donosimo transparentno i objasnimo ih. Da opravdavamo naše djelovanje što bolje i što bolje komuniciramo svoje postupke tako da je razumljivo.
Čvrsto vjerujem da ćemo ovu obavezu izvršiti, ako je zaista svi građani to shvate kao VAŠ zadatak. Zbog toga, dopustite mi da vam kažem: ozbiljno je. Shvatite to ozbiljno. Od njemačkog ujedinjenja, ne, od Drugog svjetskog rata, našoj državi nije bio veći izazov u kojem je toliko važno naše zajedničko solidarno djelovanje.
Željela bih vam objasniti gdje se nalazimo u trenutnoj epidemiji, šta savezna vlada i državni nivo čine kako bi zaštitili sve u našoj zajednici i ograničili ekonomsku, socijalnu i kulturnu štetu. Ali htjela bih vam također reći zašto ste vi za to potrebni šta je to što svaki i svaka od vas može uraditi da tome doprinese.
Što se tiče epidemije – i sve što vam kažem o njoj dolazi iz stalnih savjetovanja Savezne vlade sa stručnjacima iz Instituta Robert Koch i drugim znanstvenicima i virolozima: Istraživanja su pod velikim pritiskom u cijelom svijetu, ali još uvijek ne postoji terapija za virus korone niti cjepivo.
Sve dok je to slučaj, postoji samo jedna stvar, a to je smjernica svih naših akcija: usporiti širenje virusa, razvući isto kroz mjesece i tako uštedjeti vrijeme. Vrijeme da istraživanja razviju lijek i cjepivo. Ali prije svega vrijeme, tako da se onima koji se razbole mogu biti zbrinuti na najbolji mogući način.
Njemačka ima odličan zdravstveni sistem, možda jedan od najboljih na svijetu. To nam može dati samopouzdanje. Ali naše bi bolnice također bile potpuno preplavljene kad bi u vrlo kratkom vremenu bilo primljeno previše pacijenata koji pate od teškog toka koronske infekcije.
Ovo nisu neki apstraktni brojevi u statistici, već su to nečiji otac ili djed, majka ili baka, partnerica ili partner – to su ljudi. A mi smo zajednica u kojoj se računa na svaki život i na svaku osobu.
Željela bih iskoristiti ovu priliku, da se zahvalim prije svega svima koji rade kao doktorice ili doktori, u sestrinskoj službi ili na nekoj drugoj funkciji u našim bolnicama i općenito u zdravstvenom sistemu. Vi ste pred nama u ovoj borbi. Vi ćete biti prvi koji će vidjeti bolesne i koliko su teški neki tokovi infekcije. I svaki dan iznova radite na poslu i tamo ste zbog ljudi. To što radite je ogromno, a ja vam od srca zahvaljujem za to.
Dakle: Radi se o usporavanju virusa na putu kroz Njemačku. I ovdje se, kao prvo i osnovno, moramo osloniti na jedno: ugasiti javni život što je više moguće. Naravno, s razlogom i procjenom, jer će država i dalje funkcionisati, opskrba će se i dalje osiguravati i želimo sačuvati što više ekonomske aktivnosti.
Ali moramo smanjiti sve što može ugroziti ljude, sve što može naštetiti pojedincu, ali i zajednici. Moramo ograničiti rizik da jedan zarazi drugog koliko god možemo. Znam kako su već dramatična ograničenja: nema više događanja, sajmova, koncerata i zasad nema više škola, nema univerziteta, vrtića, nema igara na igralištu. Znam koliko teško zatvaranja oko kojih su se savezna i državna vlada dogovorili utiču na naš život i naše demokratsko podrazumjevanje. To su ograničenja koja nikada nisu postojala u Saveznoj Republici.
Dopustite da vas uvjerim: za nekoga poput mene, za koga je sloboda kretanja i kretanje teško osvojeno pravo, takva ograničenja mogu biti opravdana samo u apsolutnoj nužnosti. Nikad ih ne treba uzimati olako i samo privremeno u demokratiji – ali to su trenutno nezaobilazne mjere za spašavanje života.
Zato su od početka sedmice na snazi stroge granične kontrole i ograničenja ulaska u neke od naših najvažnijih susjednih zemalja.
Već je vrlo teško za poslovanje, velike kompanije i male kompanije, trgovine, restorane i samostalne radnike. A sljedećih će sedmica biti još teže. Uvjeravam vas da savezna vlada čini sve što može kako bi ublažila ekonomski učinak situacije – i prije svega za spas radnih mjesta.
Možemo i koristit ćemo sve što je potrebno kako bismo pomogli našim kompanijama i zaposlenicima kroz ovaj težak test.
I svi mogu biti sigurni da je opskrba hranom u svakom trenutku sigurna, a ako se police očiste na jedan dan, napunit će se. Željela bih reći svima koji su u supermarketima: ima smisla čuvati zalihe, oduvijek je imalo. Ali s umjerenošću. Silom kupovati, kao da nikad više neće biti ništa je besmisleno i na kraju krajeva potpuno nesolidarno.
I dopustite mi da izrazim i zahvalnost ljudima kojima se prerijetko zahvaljuje. Oni koji danas sjede u blagajni supermarketa ili pune police obavljaju jedan od najtežih poslova. Hvala vam što ste tu za svoje sugrađane i kako se njemačkom kaže, bukvalno “održavate trgovinu u pogonu.”
Sad o onome što je trenutno najnužnije: Sve vladine mjere bile bi neučinkovite ako ne bismo koristili najučinkovitije sredstvo da spriječimo da se virus prebrzo širi: To sredstvo smo upravo mi. Baš kao što bez odabira, svako od nas može biti pogođen od virusa, tako mora sada svako pomoći. Svi sada mogu pomoći. Prije svega, ozbiljnim shvaćanjem onoga o čemu se danas radi. Ne padati u paniku, ali ni jedan jedini momenat ne misliti da se se vas lično ne tiče, niti da je vaša pomoć bezazlena. Niko nije izostavljen, svi su važni. Potrebno je djelovanje svih nas.
To je ono što nam pokazuje epidemija: koliko smo svi ranjivi, koliko ovisimo o obzirnom ponašanju drugih, a samim tim i: kako se zajedničkim djelovanjem međusobno možemo zaštititi i ojačati.
Ovisi o svima. Nismo osuđeni na pasivno prihvaćanje širenja virusa. Za to imamo lijek: moramo se držati podalje jedan od drugog iz poštovanja. Savjet virologa je jasan: nema više rukovanja, temeljito i često prati ruke, barem jedan i pol metar dalje od druge osobe, a idealno je da bez fizičkog kontakta s onim puno starijima, jer su oni posebno ugroženi.
Znam koliko je teško to što se od nas traži. Želimo biti bliski jedni drugima, pogotovo u vrijeme potrebe. Njegu znamo kao fizičku bliskost ili dodir. Međutim, nažalost, trenutno je obrnuto tačno raditi. I svi mi stvarno moramo shvatiti da je u ovom trenutku samo distanca izraz brige.
Dobronamjerna posjeta, putovanje koje nije trebalo biti, sve to može značiti zarazu i zapravo se sada više ne bi smjelo dogoditi. Postoji razlog zbog kojih stručnjaci kažu: bake i djedovi s unucima i unukama se sada ne bi trebali okupljati.
Oni koji izbjegavaju nepotrebne susrete, pomažu svima koji se svakodnevno moraju nositi s više slučajeva u bolnicama. Ovako spašavamo živote. To će mnogima biti teško, a ovisit će i o tome da nikoga ne ostavljate u samoći, vodite brigu o onima kojima treba ohrabrenje i povjerenje. Kao porodice i zajednica, pronaći ćemo druge načine da se uvežemo kao obitelj i kao društvo.
Već postoje mnogi kreativni oblici koji prkose virusu i njegovim socijalnim posljedicama. Već postoje unučad koji snimaju glasovne poruke i emisije za svoje djedove i bake kako ne bi bili usamljeni.
Svi moramo pronaći načine da pokažemo naklonost i prijateljstvo: Skype, telefonske pozive, e-mail i možda čak ponovno pisanje pisama. Pošta se dostavlja i radi. Već čujemo o sjajnim primjerima pomoći u susjedstvu za starije koji ne mogu sami ići u kupovinu. Sigurna sam da postoji puno više što možemo učiniti kao zajednica i pokazat ćemo da ne ostavljamo jedni druge.
Apeliram na vas: pridržavajte se pravila koja će se primjenjivati od sada. Kao vlada, uvijek ćemo preispitati što se može ispraviti, ali i: što je možda još potrebno.
To je dinamična situacija i u toj situaciji ćemo ostati sposobni za učenje, tako da u bilo kojem trenutku možemo preispitati i reagovati s drugim instrumentima. Objasnit ćemo i to. Stoga vas molim: Ne vjerujte glasinama, već samo službenim porukama, koje uvijek prevodimo na mnoge jezike.
Mi smo demokratija. Ne živimo od prisile, već od zajedničkog znanja i sudjelovanja. To je historijski zadatak i može se savladati samo zajedniči.
Apsolutno sam sigurna da ćemo ovu krizu prevladati. Ali koliko će visoke biti žrtve? Koliko ćemo voljenih izgubiti? Odgovor na to pitanje u velikoj mjeri imamo u svojim rukama. Sada možemo odlučno reagovati jedni s drugima. Možemo prihvatiti trenutna ograničenja i stajati jedno uz drugo.
Ova je situacija ozbiljna i otvorena je.
To znači: ovisit će ne samo o tome koliko će disciplinovano svi slijediti i provoditi pravila.
Čak i ako nikada nismo doživjeli nešto slično, moramo pokazati da se ponašamo sa srcem i razumno i tako spasimo živote. Bez izuzetka, sve ovisi o svakom od nas ponaosob, a samim tim i o svima nama.
Dobro pazite na sebe i svoje najmilije. Zahvaljujem vam.”
