Umjesto ideologije, filozofije i mahanja zastavama kao uspješan menadžer Zlatko Berbić, te kao nezavisni kandidat za gradonačelnika Tuzle građanima nudi ponovo jedan novi pristup upravljama gradom. Ideologija kaže nije nahranila nikoga, djeca nam odlaze jer nemaju budućnosti u gradu u kojem su rođena te će u svoj program staviti tri prioriteta, zapošljavanje kao prvi, kao drugi, zapošljavanje i kao treći prioritet. Najviše ga boli to što se i dalje važne pozicije sa kojih se nešto može promijeniti, uraditi umjesto sposobnim daju podobnim koji u pravilu ništa ne rade osim što troše pare koje privrednici zarađuju teškom mukom.
Tuzli ne trebaju ni lijevi ni desni, Tuzli sada treba tuzlanska opcija
– Glavni cilj svega što radi i što će raditi i dalje, bez obzira na ono što će se desiti ističe Berbić bit će da Tuzla dobije status kakav zaslužuje.
– „Ako je 50% gradonačelnika u Njemačkoj nezavisni kandidati, koji su na te pozicije došli tako što su građanima ponudili projekat, program i odgovaraju za njega, zašto to ne bi moglo i u Tuzli. Ako se prati ispunjenje tog programa, što kontroliše vijeće tako što odobrava, ili ne odobrava djelovanje, ali ne politički nego konkretno po rezultatima. Takav mora biti gradonačelnik a ne netko tko se bori ideologijom, Tuzli ne trebaju ni lijevi ni desni, Tuzli treba sada tuzlanska opcija koja će joj dati budućnost, koja će biti konkretna i koja će raditi na zapošljavanju, koja će Tuzlu skinuti sa spiska najzagađenijih gradova svijeta, koja će učiniti da ljudi ovdje dolaze sa radošću, ali ne samo kao dijaspora na mjesec dana ljeti nego da grad bude živ svih 12 mjeseci, da bude regionalni centar, da bude kongresni, sajamski, sportski, muzički centar… Ovo što nam se dešava nismo zaslužili, što smo to mi žigosani u odnosu na Sarajevo, Mostar ili Banja Luku. Siguran sam da se u sledećem periodu, uz puno angažmana to može dogoditi ali ako se i dalje budemo bavili ideologijama, tko nije za mene, on je protiv mene idemo dalje u izolaciju. Mi ne možemo recimo da spojimo kilometar puta jer netko ima politički kapric, bolan ti si gradonačelčnik, spusti nos i otiđi i završi posao, nemoj pričati nego reci ajde da vidimo ljudi šta treba i da to završimo.“
Nikoga, a nas pogotovo vrijeme neće čekati
– Činjenica je da sve više pobjednika odlučuju ljudi koji ne izlaze na izbore, oni koji ostanu kod kuće. Kako pobijediti apatiju koja i dalje, itekako vlada u Gradu Tuzli i mišljenja da ništa ne može ili neće promijeniti ni nakon izobra?
– „Zašto ljudi ne glasaju? Zato što ne vide svoju budućnost ovdje, imamo oko 57% ljudi koji ne glasaju zbog toga što ovdje ne vide svoju budućnost, oni su tu privremeno, gleda da ide negdje. Sve dok ne napravimo ambijent da kaže da hoće da učestvuje u svojoj mjesnoj zajednici, da napravi projekat da se djeci izgradi igralište ili nešto drugo stanje se neće promijeniti. Kod nas su mjesne zajednice koje su osnovne ćelije grada, njih 40 svedene na političku grupu ljudi koji su tu postavljeni iz nekih stranaka da bi dobijali neki novac a nemaju nikakvu funkciju. To je čisto političko ubijanje grada, kupujem u Vijeću glasove tako što sam dao ljudima da upravljaju mjesnom zajednicom koja ne radi ništa. Umjesto da bude, kao što je po povelji o europskoj samoupravi osnovna ćelija ljudskog društva kod nas je utočište političkih neradnika. U XXI stoljeću u kojem svi koriste internet mi stojimo još u redovima po sat, dva vremena i ne znaš kada ćeš dobiti traženi dokument. Prioritet ovog grada jeste da preskoči XIX stoljeće gdje je zaglavio, da vrati ljudima šansu, da napravi više taj „slavni“ stadion, da smo sigurni na cestama, da napravi biciklističku stazu koja cijela košta kao ovaj most koji se sada pravi prema jezerima, ali nije ćejf gradonačelniku jer se on voza u autu, novom naravno koji je sada kupio, od naših para. Mislim da je dosta ideologije, to je ubijanje istine, ubijanje mladosti, on ubija grad da bi ga mi ispratili u penziju, da mu Poreska uprava ne bi došla u kontrolu. Naravno da treba da dođu, dolaze i kod mene, petnaest godina nisu bili, nemaju obavezu ali što ne bi, imamo i 13 javnih preduzeća, zašto ne bi otišli, napravili reviziju, što je to tajna koju zna samo grupa od nekih pet ljudi. Vođenje grada bez odgovornosti i bez konkretnih brojki, to je ono što sada imamo. Mi nudimo drugu opciju, da sve bude transparentno, znam da bi mi to „pojelo“ život ali ja imam u sebi još snage, imam 56 godina i znam da se mogu „potući“ s tim. Moje firme su napravile smjenu generacija, imam ljude koji će narednih 15 godina „Kameleon“ praviti u obliku koji je digitlni, imamo oko 600 000 posjeta mjesečno na siteovima, 24% slušanosti, to sada rade neki novi klinci a ja se mogu posvetiti tom poslu i zbog toga sam se ponudio. Sama činjenica da budeš konkurentan na tržištu gdje imaš za protivnika čovjeka koji je upravljao sa 2 milijarde KM u zadnjih 15 godina, koji ima sve pare svijeta, digne kredit, ima infrastrukturu i da se on tebe boji nešto govori. To je kao trka na kilometar, a on je već otrčao 800 metara.“
Sve ima svoje posljedice!
– „Primjer je obaranje male privatizacije, koju je vlast pokrenula da bi navodno dokazala da smo mi kao nešto kriminalno uradili. Čuj, općina objavila objekte za malu privatizaciju, Kanton raspisao tender, mi se prijavili, digli kredit i milion KM uložili u zgradu i sada nakon 15 godina on kaže „puj, pike ne važi“. Pa kako misliš takvim odnosom dovesti investitora, možeš prevariti mene, ja ću tebe tužiti, ti ćeš meni nadoknaditi štetu, evo Vam zgrada vratite mi moju štetu, a šta ćemo kada netko iz Njemačke dođe i uloži sredstva a ti mu kažeš to nije dobro prije 10 godina bilo. Tko će vratiti štetu dioničarima ako se poništi privatizacija javnih preduzeća, ne ulazeći u to da li je to ispravno ili ne, oko 80 miliona KM, sa kamatama možda i 100 miliona KM je šteta prema dioničarima koji su kupili te dionice. Certifikate je država „izmisila“, i oni su bili potpuno legalno sredstvo plaćanja. Tko će recimo dioničarima JKP „Vodovod“ nadoknaditi štetu, može li to Grad koji ima Budžet od 45 miliona KM.“
(bhglas)
