Studenti medicinskog fakulteta Univerziteta u Tuzli Amer Mujkanović i Denis Huseinbašić učestvovali su ovog ljeta na internacionalnoj razmjeni studenata koja u svom sklopu ima preko 160 država članica. Tim povodom sa Amerom Mujkanovićem razgovarali smo o iskustvu koje je stekao, te razlikama u studiju medicine u BiH i Turskoj.
Amere, na koji način razmjena funkcioniše i šta ste u Turskoj radili?
„Određeni studenti idu iz BiH u druge države, dok je u Tuzlu na razmjenu ove godine došlo šest studenata iz Španije, Grčke i Turske. Nas četvero je išlo u Tursku, dok je jedan kolega išao u Češku. Razmjena je radna. Ide se na mjesec dana da se radi u bolnici, zavisnosti od odjeljenja za koji se opredijelite. Kolega Denis i ja smo se odlučili za odjeljenje opšte hirurgije i bili smo dio operativnog tima. Sudjelovali smo u radu, odlučivanju, uzimali historiju bolesti, sudjelovali u operaciji. Također, obavljali smo i sestrinski dio posla. Sve u svemu, pet dana se radi u bolnici, a onda se u sklopu tog programa preko vikenda vas odvedu da malo bolje upoznate kulturu, da upoznate Tursku. Tako smo mi posjetili Ankaru, Istanbul, Antaliju, Kapadoku… “
Kakva je razlika u načinu medicinskog školovanja tamo i ovdje?
„Konkretno, mi smo bili u bolnici koja je tek napravljena, koja ima najsavremeniju opremu. U samu bolnicu uloženo je preko milijardu maraka. Svašta smo vidjeli, pogotovo te najmodernije procedure, naravno, samo smo posmatrali, na njima nismo ništa radili. Način školovanja i način obuke, malo su drugačiji u odnosu na naš sistem. Kao što znamo, kod nas je medicina šest godina i tek tada se radi pripravnički, dok se kod njih nakon pete godine odmah počinje raditi pripravnički. Konkretno, mislim da nema neke razlike da je nivo stručnosti jednak, te da se jednak nivo znanja usvoji.“
Na koji način studenti mogu aplicirati na programe razmjene?
„Prije svega, pozvao bih sve studente medicinskog fakulteta da se priključe BoHeMSA –i, jer je to internacionalna studentska organizacija, gdje pored ove razmjene svake godine, gdje možete ići od Amerike do Australije, imaju takozvani subregionalni treninzi, druženja, ostvarujete nove kontakte. Kolega Denisa i ja smo putem ove razmjene upoznali buduće ljekare sa svih krajeva svijeta i što je opet nekako najbitnije ostvarili smo prijateljstva, gdje god da odete da imate nekoga danas-sutra, pogotovo vezano za medicinu.“
Kako Turci reaguju na spomen Bosne i Hercegovine?
„Jako su srdačni, vole BiH. Imali smo puno benefita što smo iz Bosne. Vodili su nas na ručkove, upoznavali su nas sa svima, pogotovo doktori. U Turskoj ima dosta ljudi koji govore bosanski jezik. I sam sam se iznenadio. Vodili su nas u selo koje se zove Aktaš. U njemu žive ljudi koji su iz Bosne otišli prije 130 godina i stvarno lijepo govore naš jezik. Bili smo ugošćeni sa pravim bosanskim ručkom, kafom, baklavom, sve je bilo odlično. Nakon svega što smo tamo proživjeli, čovjek se stvarno dobro osjeća, pogotovo što se steklo jedno novo, prije svega lijepo iskustvo.“
