Boris Tadić, bivši predsjednik Srbije, u intervju za FTV govorio je o trenutnoj situaciji u Srbiji, na cijelom Balkanu, ali i iznio svoje viđenje dešavanja u Bosni i Hercegovini.
Tadić naglašava da je ruski utjecaj na Balkanu ekstremno jak i vrlo opasan.
“Zato što Rusija ima ogromnu podršku dubokih slojeva srpskog stanovništva, grčkog stanovništva, makedonskog, bugarskog stanovništva na Balkanu i ako imate podršku koja je više emotivna, kulturološka i političkim projektima koji možda sa tim emocijama i kulturom nemaju nikakve veze, onda raste aspekt opasnosti. Imali ste destabilizaciju u Crnoj Gori. Mi ni danas ne znamo šta se tu desilo sa potencijalnim atentatom na Đukanovića. Ja ostavljam mogućnost da je sve bilo istina što je on rekao, iako ja Đukanoviću ne vjerujem mnogo. Velike sile to rade.”
Smatra da je nepostojanje odnosa između BiH i Srbije katastrofa.
“To je nesagledavanje zajedničkih strateških interesa. Hajde da ostavimo na stranu ideju pomirenja. Moja politika je bila nakon svega približavanje Bošnjaka i Srba, zato što sam ja pošao od toga da smo mi ustvari jedan narod, jedan etnos. Uz apsolutno pravo i Srbima i Bošnjacima da se osjećaju drugačijim, posebnim i vrlo različitim. Ima i takvih, ali ima i onih koji smatraju da smo baš jedan narod. Dakle to su različite nijanse. Pošao sam od toga da mi moramo da uđemo u proces pomirenja, da je neprirodno da Bošnjaci i Srbi budu neprijateljski postavljeni jedni prema drugima. Pošao sam od toga da svako treba da uputi izvinjenje za zločin koji je u njegovo ime izvršen. Učinio sam i to. I uputio sam javno izvinjenje, ne smao Bošnjacima nego i Hrvatima. Smatrao sam da politika izvinjenja i kultura izvinjenja je pretpostavka izgradnje pomirenja bez koga nema trajnog mira. Nije stvar u tome da bi zatrpate rane, odnosno da ih pokrijete flasterima ili zavojima, nego da ih izliječite. To je moguće jedino normalnim ljudskim odnosom. Nisam siguran da sam imao podršku i u Srbiji i u BiH i u Hrvatskoj za takvu politiku.”
Kada je riječ o Miloradu Dodiku, Tadić kaže da je on “svoj čovjek”.
“Šta god ko mislio o njemu, on je svoj čovjek. Nije on ni Putinov čovjek, ni Vučićev čovjek. On je jedna specifična politička ličnost, ali istovremenu ovu servilnost koju pokazuje prema Vučiću ja mu zamjeram. S jedne strane ga razumijem jer nemoguće je lideru RS-a i RS-u da opstane u ekonomskom smislu, a da nije povezana sa Srbijom. To je nemoguće, ali te neke izjave ja ne mogu da razumijem. Jednom prilikom sam rekao da je on vezao politički opstanak Republike Srpske za svoj opstanak na vlasti, što je potpuno pogrešno i opasno. Ali ove vrste izjava sa kojima se danas suočavamo od strane Dodika iz RS-a, one su imale daleko manji intenzitet u vrijeme mog mandata nego što je danas i mislim da je Dodik pokazivao viši nivo odgovornosti. Ja ne znam da li je Dodik na putu secesije. Nije u politici riječ uvijek i djelo.”
Bivši predsjednik Srbije je mišljenja da ovakva BiH očigledno ne funkcioniše, a smatra da Dodik u Vučiću i institucijama Srbije nema podršku za sve što govori.
“Sigurno ne za sve što govori. Zato kažem da Dodik nije Vučićev čovjek. Dodik govori ono što on misli, ali Dodikove rečenice u ovom trenutku su u dobroj mjeri refleksija stanja u BiH. Jer kada se Dodik suočava sa stalnom agresivnošću vezano za opstanak RS-a, Republika Srpska je genocidna tvorevina, treba da bude ukinuta, pa onda profesori Pravnog fakulteta kažu znamo i proceduru, gotovo je, ukinut ćemo je, tog trenutka Dodik je obavezan da reaguje. Onda se postavlja pitanje da li su njegove reakcije pretjerane, da li je to prekomjerna upotreba riječi. Ja mislim često da, da su to vrlo opasne riječi. Mislim da se tim riječima ne brani čak ni RS na šta Dodik ima pravo i ustavnu obavezu. Ali situacija je toliko komplikovana i složena i zato kažem da smo stvarno, evo i u političkom smislu, isti narod. To je nevjerovatno. Apsolutno iste sistemske greške pravimo. Umjesto da učimo na grešakama jedni drugih i da nekako rastemo u političkom smislu. Moja teza je bila da BiH može da pronađe rješenje za svoje unutrašnje funckionisanje ukoliko se legitimni predstavnici Srba, Bošnjaka i Hrvata nađu i stvarno ispregovaraju rješenja. Međunarodni faktor koji je doprinio uspostavljanju mira u Dejtonu, ovog trenutka ima vrlo često negativan efekat. Bošnjački politički svijet je strahovito mnogo i pretjerano naslonjen na međunarodni faktor. Ja vidim tu nedostatak samostalnosti u vođenju politike. Ne vidim nikakav dijalog i bilo kakvu ozbiljnu političku nakanu da se političkim rješenjem nađe odgovor na sistem nefunkcionisanja BiH koja očigledno ne funkcioniše. Onim koji su separatisti u RS-u, ne znam da li je to Dodik, ali ima takvih u RS-u, odgovara da BiH ne funkcioniše. Interes Bošnjaka je da pronađu rješenje, ali to nije rješenje ukidanjem RS-a. Memorandum SANU je bio nezavršen tekst i odnos prema Memorandumu, moj apel prema bošnjačkim intelektualcima i mislećim ljudima među Bošnjacima i Hrvatima da se zaustave. Memorandum nije bio dovršen tekst, on je izvučen iz radnog papira i ticao se ustavnog položaja Srbije unutar Ustava iz ‘74. godine koji je bio ekstremno problematičan jer Srbija nije imala prava u pokrajinama, a pokrajine jesu u Srbiji. Nije se ticao odnosa Srbije prema BiH. Ticao se, prije svega, ustavno-pravnog položaja Srbije u odnosu na njene pokrajine. Pa u tom kontekstu i položaja srpskog naroda. Ja s jedne strane moram da razumijem taj strah od Memoranduma, ali ono što je još gore je pogrešna interpretacija šta se u Memorandumu dešavalo. BiH je toliko fragilna, toliko osjetljiva i toliko u teškom stanju, ona je u konstantnoj opasnosti. U ovom trenutku je apsolutno neophodno da svi stanu na loptu, da se pronađu međusobno intelektualci, da otpočnu dijalog i da pokušaju da pronađu rješenje za ustavno-pravna pitanja. To rješenje ne podrazumijeva gašenje RS-a niti podrazumijeva gašenje nadležnosti RS-a. To rješenje podrazumijeva ustavno-pravni okvir koji štiti ne samo opstanak RS-a, već obezbjeđuje bošnjačkom narodu punu slobodu i da se izbjegne majorizacija. Ja sam veoma zabrinut za status Hrvata u BiH. Hrvata je sve manje i manje u BiH i to je veliki problem. Jednim dijelom što je Hrvatska postala članicom EU pa su ljudi otišli za boljim životom, ali to je problem. BiH ima manje šansi na opstanak ukoliko postaje dvoetnička, ukoliko prestaje da bude troetnička. Ja sam od početka do kraja najveći zagovornik opstanka BiH, ali moramo pronaći mehaniku odnosa koji obezbjeđuju njen opstanak. Razumijem i bošnjačke strahove, razumijem i hrvatske strahove, ali razumijem i srpske strahove u BiH.”
Tadić kaže da su, pored separatističkih rečenica koje dolaze iz RS-a, prijetnja opstanku BiH i političke poruke u kojima bošnjački političari zagovaraju politiku jedan građanin – jedan glas.
“Ako taj model nije mogao da opstane u Jugoslaviji za Bošnjake i Hrvate, gdje su Srbi bili relativna većina, onda ni u Bosni koja je mala Jugoslavija ne može da opstane ni za Hrvate ni za Srbe. Oni koji zagovaraju građansku politiku, građansku BiH, sve je tako divno i krasno, ne razmišljaju o tome šta je konsekvenca za pripadnike drugih naroda. To bi još više smanjilo prisustvo Hrvata u BiH. Opstanak samo dvije nacije u Bosni vodi nas u novu konfrontaciju. To dugoročno pravi ogroman problem i opstanku Hrvatske i opstanku Srbije i to je, po mom mišljenju, katastrofa za sve nas. Katastrofa za najbliže narode. Nemate bliže narode u Evropi nego što smo mi jedni drugima. Mi ćemo biti na kraju svi zajedno odgovorni. Vrlo sam pesimističan kada je u pitanju sadašnja politička struktura. Nema nikakvog dijaloga. Mi smo otvorili dijalog, ja sam otvorio dijalog sa Sulejmanom Tihićem. Ja sam otvorio dijalog i sa Bakirom Izetbegovićem i sa Harisom Silajdžićem. Bilo je velikih razmimoilaženja, kao i sa hrvatskim političarima, ali ako nema dijaloga, ako se mi oslanjamo na visoke predstavnike iz EU, svijeta, Amerikance, pa onda će se Srbija oslanjati na Ruse. Onda ćemo biti zavisni od velikih sila i onda će nam oni to naplatiti i na kraju ćemo plaćati cijenu koja je nesaglediva. Hajde jednom da sjednemo i da pokušamo konačno da se dogovorimo. Alternativa ovome je novi sukob. Ostavit ćemo zametke novog sukoba generacijama koje će doći.”
Smatra da sa ovim političkim rukovodstvom ne može doći do otopljavanja odnosa.
“Mislim da moramo da radimo na političkoj kulturi i mislim da ogromnu ulogu u tom smislu imaju intelektualci. Mislim da u prethodnim decenijama nisu samo političari pokazali nezrelost nego i intelektualci. Ali i građani su odgovorni, građani glasaju za određene politike. Svi zajedno smo dramatično civlizacijski potonuli. Neophodno je veliko moralno iscjenjelje. Moje izvinjenje u Srebrenici i Vukovaru je bio moj lični doprinos tog iscjeljenja. Ne možemo ni na koji način odustati,” zaključio je Tadić za Mrežu koju možete pogledati ovdje.
