U digitalnom vremenu javni servisi su skupi i anahroni. Švicarska danas (4.3.) glasa za ili protiv ukidanja pretplate za javni servis, koji bi mogao doživjeti krah. Previše dugo se ignorisalo mlade, kažu stručnjaci.
„Moja kolegica kaže da će glasati za, a druga kaže da će glasati protiv. Mišljenja su veoma podijeljena”, govori studentica Sabrina koja se još uvijek nije odlučila kako će glasati na referendumu koji se održava u nedjelju (4.3.) na kojem će se odlučiti hoće li švicarski servis SRF ostati bez oko tri četvrtine svog budžeta koji se puni godišnjom pretplatom.
Ova studentica švicarskog Federalnog instituta za tehnologiju u Cirihu kaže da je godišnja pretplata od 390 eura koju mora platiti svako domaćinstvo previsoka. Dodaje i to da ona i ne gleda više televiziju, niti sluša radio. Čini se da SRF ima dobar sportski program, ali ukoliko se ukine pretplata, Sabrina je sigurna da bi privatni mediji preuzeli prava za sportske programe. A vijesti? To čita besplatno na internetu, poručuje ona.
Ukoliko na referendumu pobjedi „da”, švicarski javni servis Swiss Broadcasting Corporation (SRG) mogao bi doživjeti svoj kraj. Ovo se događa u vrijeme kada istraživanje Reuters instituta i Evropske radiodifuzne unije pokazuje da nezavisni javni servisi imaju umjereni uticaj na nikada više polarizovan svijet i pomažu da se vrati povjerenje građana u mainstream medije.
Javni servis Švicarske sa budžetom od 1,6 milijardi švicarskih franaka ima 17 radio stanica, 7 televizijskih kanala i online produkciju na njemačkom, francuskom, italijanskom i reto-romanskom jeziku Ko podržava referendum?
Kroz podršku referendumu, povezala su se dva inače nespojiva saveznika: krajnja desnica, koja je inicirala ovu mjeru i švicarska omladina kao što je Sabrina, koja ne vidi koja je vrijednost javnih emitera.
Andreas Kleeb je čovjek koji je pomogao u pokretanju kampanje #NoBillag prije četiri godine, i on ne vjeruje da su javni emiteri neophodni za demokratiju: „Švicarska je imala demokratiju mnogo prije nego su radio i televizija postojali”, kaže on za DW.
Njegova grupa, podržana od desničarske Švicarske narodne stranke, započela je kampanju jer ne želi biti prisiljena da plaća takse za medije i zato što misle da se SRG previše oslanja na udobni budžet. Smanjivanjem finansiranja javnih radio-televizijskih emitera na ovaj način, osiguralo bi se plaćanje za više različitosti, govori on. Ukoliko bi taj novac išao u džepove švicarskih domaćinstava došlo bi do ekonomskog rasta, dodaje on.
Svemoćni javni servisi
Javni radio-televizijski servis dominira švicarskim medijskim tržištem. Sa budžetom od 1,6 milijardi švicarskih franaka, SRG ima 17 radio stanica, sedam televizijskih kanala i online produkciju na njemačkom, francuskom, italijanskom i retoromanskom jeziku – jeziku koji govori oko 50.000 ljudi smještenih u predjelu istočnih Alpa u Švicarskoj. Osim toga, kompanija ima i internet stranicu na 10 jezika.
Iz ove medijske kuće su poručili da 87 posto svih televizijskih gledatelja u njemačkom govornom djelu zemlje, u jednom trenutku tokom sedmice gledaju SRF. Osim toga, RTR, retoromanska stanica je jedina radio i televizijska stanica dostupna na ovom jeziku.
U decembru je predsjednica Švicarske Doris Leuthard pozvala glasače da odbiju referedum Pored što izvještava o nacionalnim, regionalnim i lokalnim temama, SRG promoviše i švicarsku kulturu, muziku i film. U decembru je predsjednica Doris Leuthard pozvala glasače da odbiju referedum, navodeći da švicarski javni mediji igraju ključnu ulogu u podržavanju kulturne različitosti i političkog diskursa u zemlji. „Raznolika medijska ponuda je važna za Švicarsku, malu poliglotsku zemlju, kao i njenu direktnu demokratiju”, rekla je ona.
Podijeljena Švicarska
Glasanje ove nedjelje prati priličan naboj emocija i pokazuje podijeljenost švicarskog društva. Čak je bilo i prijetnji smrću za aktiviste koji se bore da građani glasaju „ne”. Iako su posljednja istraživanja javnog mnijenja pokazala da će od 60 do 63 posto glasača biti protiv, i dalje je to premalo da se bilo šta prejudicira i zaključi.
Rezultat će najvjerovatnije ovisiti o tome da li će aktivisti koji se zalažu za ukidanje pretplate, uspjeti uvjeriti mlade ljude da glasaju „za”, u višem omjeru od starijih.
To ne iznenađuje Vinzenz Wyss, profesora komunikologije na Univerzitetu primijenjenih nauka u Cirihu. „Već dugo vremena su oni (SRG) ignorisali mlade ljude”, govori on. Prosječna starost publike SRF-a je 60,8 godina. To je 20 godina iznad starosnog prosjeka švicarskih građana.
Pored toga, prema nedavnom istraživanju Univerziteta u Cirihu, provedenog u ime Instituta Reuters, oko 45 posto odraslih Švicaraca kažu da najčešće čitaju i gledaju vijesti na mobilnim telefonima. To je iznad prosjeka na međunarodnom nivou.
Prosječna starost publike SRF-a je 60,8 godina. To je 20 godina iznad starosnog prosjeka švicarskih građana. Kritička procjena
“Debata o ovome je vrijedila”, govori Tristan Brenn, glavni i odgovorni urednik SRF-a na njemačkom jeziku za DW. „Debata o ovome nas je prisilila da preispitamo sami sebe i pogledamo se kritički.”
Međutim, moglo bi biti da će se poboljšanja teško implementirati. SRG je limitiran u tome šta može i šta ne može na internetu ili društvenim mrežama, koje mladi ljudi danas najviše koriste. S druge strane, da bi došao do mladih, SRG mora eksperimentisati sa novim formatima i drugačijim formama story-tellinga koji se sviđa mladoj publici na društvenim mrežama. S druge strane, oni se ne mogu smatrati konkurentima komercijalnih poduzeća, objašnjava profesor Wyss.
Čak i ako kampanja NoBillag bude odbijena na referendumu u nedjelju, pritisak na švicarski javni servis neće nestati. Wyss govori da to u krajnjoj liniji ne mora da bude loše: „SRG mora biti odgovoran svojoj publici”.
Izvor: DW
