Izbacih tu priču o Neni, kao roker baladu, ne sanjajući da će toliko ljudi da je zavoli. E sad, nije u redu da svoje mjesto u mom opusu ne dobije Čika Fadil, Nenin muž, koji je istina, bio grub, ali istovremeno, imao puno osobina koje su ga činile izuzetnim Tuzlakom i zbog čega su ga mnogi uvažavali.
Čika Fadila su svi znali, bio je Singer – majstor, kako je sam sebe zvao, imao je radnju u strogom centru grada, u Gradskoj ulici. Bio je omalen, zdepast, grub, debeo, veliki profesionalac i bekrija. Uživao je ugled u gradu, nosio je francusku kapu, pješačio je svako jutro od naše zgrade do svoje radnje. Radnja je bila puna Singer šivaćih mašina, koje je popravljao i prodavao. Valjda je bio oficijelni zastupnik Singera u to vrijeme, pričao je kako je bio u Njemačkoj, kako je završio zanat i kako takvog majstora na daleko nema. Mislim da je sve bilo tako. Progovarao je poneku njemačku riječ i sve dijelove šivaće mašine je zvao isključivo njemačkim terminima. Čika Fadil je imao nekoliko strasti: svoj posao, novac i mezetluke. Bio je veliki gurman, puno je pio i svaki dan jeo škembiće, jagnjetinu, glavušice, kako je tepao jagnjećim i telećim glavama. Dijabetes, koji ga je izjedao, nije priznavao. Jednom mjesečno bi se posebno uređivao i govorio: “Idem kod brice da me malo štucuje.” Svi smo se šišali, samo se Čika Fadil uvijek štucovao. Da li je Fadil kod kuće ili ne, uvijek se moglo detektovati po prisustvu mirisa Brion u zraku.
Nastavak čitajte na : Priča koja je zaslužila nastavak
