Muslimanski sveti mjesec ramazan je mjesec tokom kojeg se omogućava čovjeku da na najbrži način dođe do onoga što će učiniti njegov život smisaonim. To u intervju za Anadolu Agency (AA) poručuje hafiz Sulejman Bugari. On smatra da današnji moderni čovjek ima sve, ali da je izgubio sebe, porodicu, prijatelja. Hafiz Bugari govori i o tome kako je vjera život, a da ljudi pogrešno tumače vjeru.
Hafiz Sulejman Bugari profesor je tefsira, autor više knjiga. Od prošle godine službuje u Islamskoj zajednici u Crnoj Gori, gdje je savjetnik reisa Rifata Fejzića za misionarstvo. Prije dolaska u Crnu Goru, Bugari je živio u Bosni i Hercegovini, gdje je bio imam. Muslimaski sveti mjesec ramazan i post u ovom mjesecu, to je „obaveza Gospodara svjetova, koja je ponuđena svakom čovjeku na najbrži način da nađe svoju originalnost“. Tako hafiz Bugari počinje razgovor o temi ramazana.
– Mjesec razumijevanja i humanosti – „I to je nešto što se ponavlja svake godine svim stvorenjima. Dakle, nudi se ljudima da pronađu smisao, da dođu do onoga čime će ostvariti ponos na oba svijeta. Što se tiče samog dočekivanja, dovoljno je kazati da je to mjesec koji je najdraži Gospodaru, i najdraži mjesec stvorenjima. Čak se i zove mjesec ramazan, mjesec ummeta. Dakle, mjesec zajednice, svih ljudi. Zašto? Zato što je to mjesec gdje se omogućava čovjeku da na najbrži način dođe do onoga što će učiniti njegov život smisaonim. Za jedno dobro djelo učinjeno u ovom mjesecu, čovjeku se piše nagrada kao da je to djelo 70 puta uradio. Dovoljno je reći da je to mjesec u kojem se zatvaraju prokleti šejtani koji najviše prouzrokuju negativne energije u čovjeku i oko čovjeka“, kaže Bugari.
Ističe da se zato ljudi raduju ovom mjesecu, rado ga očekuju, jer znaju da je to mjesec poklona, milosti, saosjećanja, otvorenosti, ljubavi. „To mjesec razumijevanja, humanosti, sigurnosti, mjesec gdje čovjek najbrže dolazi do svoje lične karte. Jer, bez ovog mjeseca, svjedoci smo da čovjek ima puno ličnih karata, gdje se jednostavno gubi, sam ne zna ko je, sam ne zna sebe. To je osnovni problem svih problema, samo zato što čovjek nije došao do svoje originalnosti, i naravno, da će u zajednici dominirati neoriginalnost. Falsifikat u svim oblastima“, kaže hafiz Bugari. Ponavljajući da ne postoji onaj oji se ovom mjesecu ne raduje, Bugari navodi da ramazan nudi priliku da ljudi nauče da poste i nakon ramazana. „U ovom mjesecu Gospodar prašta svim stvorenjima. U predajama se spominje, osim dvojici, koji su u zavadi. A tada, inače, ljudi saberu snage, čak i da oni oproste jedni drugima, pokušavaju da žive životom kojem će se radovati, ne samo on, nego i oni koji ga okružuju. Ovaj mjesec nam nudi kako da naučimo da postimo i poslije ramazana. Da postimo od svega onoga čime izlazimo iz ljudske prirode. Radost je tu, i doista, duše se raduju što im je omogućeno da za kratko vrijeme dobiju svoju hranu, kojom ako budu uključile taj restoran, onda će razumijevati sve slabosti u okruženju, jer onda uključujemo se kao ljekari društva, kako da pronađemo najbolji pristup da dođemo do osobe koja nije naučila da posti, nema snage da posti ili smatra da je to teret, patnja, obaveza koja zadaje teškoću čovjeku. Međutim, sve što je Gospodar propisao, to je samo u biti. Cilj svega toga je lakoća konstantna, radost konstantna, a ne sezonska, kao što je u stvarnosti“, smatra Bugari. Koliko je djelotvoran post na čovjeka, Bugari navodi i primjer da je vidio ljude prije ramazana kako su izgledali i u toku ramazana tvrdeći kako se čovjek postom obnovi. „Čovjeku se omogućava da on obnovi u potpunosti svoje biće, za kratko vrijeme, za mjesec dana, a ta obnova se čak može desiti i u prvom danu. Ali, ovisno o tome koliko čovjek to želi. Zato je obaveza sviju nas da govorimo o tome šta znači taj mjesec. To je mjesec kada je spuštena univerzalna poruka, sveti govor Gospodara jedinog – Kur'an. On je spušten u ovom mjesecu, zato ovaj mjesec dobija sve blagodati, samo zbog te riječi, a bez te riječi, čovjek teško da može da bude od riječi. Ramazan je ponuda, ja sam joj svjedok, gdje sam ljude vidio pred ramazan kako su izgledali, u kakvom su stanju bili i onda treći dan ramazana je tu jedan refreš, jedno potpuno buđenje, gdje on suzama svojim kaje se, vidi kakve je poteze imao u životu, kakav je stav imao, kakav je pogled imao, kakav je odnos imao prema drugom i drugačijem. Najbolje je kada čovjek sam sebe kritikuje, jer tada mu se otkriva da vidi njegove postupke, kako su mizerni, jeftini, lažni, kako se pretvara u životu. Onda se on suzama svojim kaje pred Gospodarom, jer on je taj koji mu omogućava da pogleda sebe, čašću ovog mjeseca“, kaže Bugari. – Čovjek ima sve, ali je izgubio sebe – Govoreći o današnjem stanju društva, hafiz Bugari ističe da je današnji čovjek pun straha i da nije originalan. „Teško je danas. Moderni čovjek je dopustio sebi da izgubi osjećaj, da izgubi ljubav. Sve je dobio, sve ima, ali je izgubio sebe, izgubio je duh, porodicu, prijatelja. A pun je straha, depresije, izolovanosti od onoga što čovjeka čini čovjekom. Onda ga nervira sve, kada čovjek nije u svojoj originalnosti, onda ga nervira sve u okruženju.
Čak kada vidi malo jači osmijeh kod nekoga, njega to nervira. Čak čovjek danas nekoga ne može ni da pozdravi osmijehom jer će reći: ‘Šta je, šta se smiješ?’ To je zato što pati za sobom. Čovjek, kada nije originalan, njemu je isto kao kada obuje cipele koje nisu njegov broj. Njega žulja sve, svaki korak njega žulja. I od tih žuljeva napada i priča protiv drugog, a inače on nije takav“, poručuje Bugari i ističe da je zato „ramazan ta premija, gdje se omogućava da za kratko vrijeme čovjek dođe do suštine, do biti i otkrije ulogu svoju“. „Jer mi smo izgleda svoju ulogu zaboravili i ne razmišljamo da je trebamo naći, a profesiju smo našli zato što treba da jedemo, da živimo, pijemo, spavamo. Nažalost, kada uloga pređe u profesiju, onda je to bolest, tu se javlja pohlepa, nadmetanje u pogrešnom smislu, zabranjeno takmičenje, neljudsko i tada čovjek postane predmet, brojka, kao što smo dopustili to kao zajednica“, kaže Bugari. On napominje da je zato jedna od funkcija ramazana da ljude međusobno približi jedne drugima. „Uloga Ramazana jeste da slijedeći propise koje je Gospodar dao, a oni imaju ulogu upravo da nas približe.
Da nas približe drugom, da nas približe šta čovjek čovjeku znači. Čak je i naredba od Boga jedinog, kaže jedan od prijatelja Božijeg poslanika: ‘Svi tekstovi u Božijoj knjizi, u kojima se spominje – bojte se Gospodara, to podrazumijeva budite svjesni, nek znate da je poruka svih tih tekstova jedna – budite svjesni Gospodara, bojte se Gospodara i popravljajte međuljudske odnose’.
Dakle, to je poruka i prilika nama da vidimo šta znači kada smo u nezdravoj relaciji sa drugim. Ramazan nam to otkriva, da vidimo koja je to žal, koja je to bol, koja je to tuga i patnja. Znate kako je nezgodno kada se ponoviš materijalno u nečemu, kod kuće. Jedva čekaš da neko dođe i to podijeliš s nekim, a još je bitnije kada ti se nešto pozitivno desi u duhovnom smislu, u životu, da si napredovao, da je dijete uspjelo u nečemu. Ti ako nemaš s kim to da podijeliš, nekako osjećaš se uskraćenim. A čovjek ima potrebu, on je druželjubiv, on je čovjek onoliko koliko se brine i koliko zna za dugog. Mi smo izgubili osjećaj za tim drugim, a ramazan je prilika da nam to probudi i da osjetimo žal kada vidimo da ljudi ne pričaju međusobno. Jer, u islamu, tretira se ako brat sa bratom ne priča više od godinu dana, računa se kao da ga je ubio, kao da je prolio njegovu krv. Evo šta znači ne razgovarati sa bratom, a kada kažem brat, mislim na svakog čovjeka, ne samo na muslimana“, ističe Bugari. On smatra da su otuđenost i mržnja danas postali „retorika i komunikacija“. Navodi i razloge zašto je to tako, odnosno čime je čovjek doprinio da dođe do takvog stanja. „Neznanjem, neodnosom, nekomunikacijom, nedijalogom, mi postajemo hladniji, otuđeniji, udaljeniji jedni od drugih, a to je ono što smeta, to su onda katastrofalne posljedice pojedinaca i kolektiva.
A to je zapravo slika današnjeg svijeta. Nažalost, dopustili smo da je bol ta koja hara, da je strah taj koji hara zajednicom, da su otuđenost i mržnja i netrpeljivost današnja retorika i komunikacija. To je dokaz da smo se udaljili od smisla posta, od suštine posta. A rekli smo da je suština posta da naviknemo da zapostimo od svega onoga što može uznemiriti drugog, što može skrnaviti vezu sa Gospodarom svjetova, što može poremetiti vezu bilo koje vrste, prijateljsku, bračnu, komšijsku, međudržavnu. To je post“, poručuje hafiz Bugari. – Vjera je život – Na pitanje kako ljudi danas gledaju na vjerske propise i izvršavanje propisa, među kojima je i ramazanski post, Bugari ističe da se vjera shvata pogrešno. „Jedno je priča, a drugo je život. Vjera je život. Mi pogrešno shvatamo vjeru. Mi mislimo da je vjera obaveza, teret, čak i kada je post u pitanju. Mnogi kažu: ‘Ko će 18 sati da ne jede i ne pije? Jedi, što se patiš.’ Oni misle da je post propisan da budeš paćen. Nije to tačno. Gospodar kaže: ‘O, vi koji povjerovaste, propisuje vam se post kao što je propisan onima prije vas, da bi ste svjesni bili.’
Obratite pažnju, nigdje nije rečeno da biste se patili, na dijeti bili, da biste se mučili, već da bi ste se pročistili. Bez zdrave svijesti ne možemo doći do savjesti, daleko je savjest ako ostanemo samo pri svijesti. Post budi svijest, čim svijest se osvježava, otvara se polje savjesti, to je jedan poseban učitelj u nama, a nekako smo potisnuli savjest. Tu smo nauku zapostavili, zato nisu mnogi savjesni u svom poslu“, kaže Bugari. Zbog toga, ističe Bugari, mnogi kažu čim im na um padne vjera, da je to teret, obaveza. „A svako jutro on, da bi zadovoljio potrebe tijela, ustaje rano da bi otišao na posao. I ne kaže da je to obaveza, ćuti, normalno. Čak ako bi htio da održava kondiciju tijela, morao bi po tri-četiri puta u toku dana da ide na trening kod trenera, da bi uspio na šampionatu.
To je obaveza da bi održavao kondiciju tijela. Ali nije dovoljno održavati samo kondiciju tijela, nama je sušta potreba da održavamo kondiciju duha. Da bismo mogli održavati i otvoriti polje kondicije duha, onda treba da analiziramo pored ovog površnog značenja i pristupa propisima, moramo zaći malo dublje da otkrijemo koji je cilj, zbog čega je Gospodar odredio da se posti, da se klanja, zašto da se kolje kurban, zbog čega da se daje sadaka. Sve ima svoju poruku, svoju metu“, smatra Bugari. Na pitanje, šta je onda meta posta, Bugari ističe da treba da postimo od reakcije – negativne. „Meta posta je da postimo od svega onoga, konstantno od negativne reakcije, od pesimizma, uvreda. Kad god nas neko napada, priča protiv nas, a mi znamo da nije istina, što ćemo reagovati. Zadatak posta, meta posta jeste da dokažemo, potvrdimo da želimo da ljudi budu rahat od nas, da budu slobodni od nas. Da budemo podsjetnici onima oko nas da probude u sebi samokritičnost, da se popravljaju. I da te on pita kako si ti to uspio, a ti mu kažeš: ‘Ja postim.’ Božiji poslanik je rekao: ‘Ako vas neko napadne dok postite, vi recite – ja postim.’ Znači, neko te uvrijedi, napadne, a ti znaš da to nije tako, ti samo reci – ja postim. Od čega postiš? Od reakcije“, poručuje hafiz Bugari.
– U BiH odem po potrebi – On je danas angažovan u Islamskoj zajednici u Crnoj Gori, a kaže da po potrebi ode u Sarajevo, gdje je godinama bio imam.
„Odem po potrebi, kada to situacija iziskuje. Svi su susreti otvoreni. Najbolje je da ostaviš vrata otvorena, gdje god da radiš. Ostavi vrata otvorena, ali nažalost znamo da zatvaramo vrata, da zalupimo vrata kada odemo s posla, od kuće. Jako je bitno da onoliko koliko smo otvoreni, toliko ćemo i otvarati se i otvarati druge i otvarati vrata širom svijeta“, kaže Bugari. Na kraju poručuje da će tokom ramazana biti njegovih predavanja u Crnoj Gori, ali i šire.
“Ljudi zovu na susrete, na kontakte. Imaćemo zajedničke susrete“, kazao je Bugari u razgovoru za AA.
