Nije im trebalo prepisivanje, već su bili odlični studenti. Ali, svaki su test ipak mogli riješiti – malo bolje.
Predsjednik inženjerskog kluba na svom fakultetu, odlikaš i – prevarant? Možda je samo odlučio praktično primijeniti znanje stečeno na fakultetu?
Ovo je priča kanadskog studenta inženjerstva koji je, željom da bude još bolji, osmislio olovku za varanje na ispitima.
Često je sa svojim kolegama raspravljao o greškama koje su radili na ispitima, ali i idejama što je trebalo bolje i kako su mogli bolje riješiti svaki zadatak. Shvatili su da je više glava bolje od jedne i da bi ocjene bile bolje kad bi tokom ispita mogli komunicirati međusobno i kontrolisali jedni drugima rješenja na ispitu.
“Kako da se zapravo izvučemo s time? Neki ljudi na našem smjeru koristili su ljepljive ceduljice i takve stvari. Glupave stvari. Takvo nešto nikada ne bih probao. Ako ćeš već prepisivati treba promijeniti perspektivu i osmisliti nešto drugačije,” pojasnio je student.
Razmišljali su o tome da hakiraju kalkulatore na način da si njima šalju poruke, no olovka im se činila jednostavnijom. Napravio je skicu, a onda je njegov prijatelj, inženjer elektrotehnike, preuredio običnu hemijsku olovku u čudo: doradili su dio s tintom kako bi napravili dodatni prostor u koji su ubacili vibrator povezan s malom baterijom veličine nokta na malom prstu.
Povezali su ih radio signalom na način da je olovka vibrirala pritiskom na tipku povezanu s vibratorom. Komunicirali su Morseovom abecedom tokom ispita.
“Napravili smo prototip kao u Iron Man filmu. U početku je izgledao baš sranje. Virila je žica iz njega. Ali smo onda napravili verziju 2.0 koja je izgledala stvarno lijepo i prirodno i to za manje od tjedan dana,” priča student.
Stvar je funkcionirala: popravile su im se ocjene, ispravljali su si netačne odgovore. I to je trajalo dvije godine. A onda je svemu došao kraj.
“Prijatelj je spustio olovku na stol da bi nešto zapisao i baš je u tom trenu počela vibrirati. Neko je pokušavao nešto javiti. Profesor je čuo i pomislio da je u pitanju telefon. Ugledao je olovku i uzeo je. Bilo je to vrlo uznemirujuće; srce mi se spustilo u pete. Znao sam da je gotovo kada je profesor pritisnuo tipku, a druga olovka u učionici je zavibrirala,” prisjetio se.
Profesori nisu nikada shvatili da su komunicirali Morseovom abecedom, ali su rastavili njihov izum i shvatili su da pomoću njega međusobno razmjenjivali informacije. Dobili su akademske sankcije, nisu se mogli prijavljivati za stipendije, a završili su i na crnoj listi – bili su pod posebnom paskom, a ukoliko bi ih se ponovo uhvatilo u prepisivanju, izbacili bi ih s faksa.
Priču o svojoj avanturi zaključio je riječima da ne treba prepisivati jer nije vrijedno toga. Unatoč tome, sistem linearni ocjenjivanja smatra zastarjelim.
“Sjedi, prisjeti se informacija od prije sedmicu dana i zapiši ih na papir. Mislim da školovanje nije fer jer možeš prepisivati i izvući se s time. U pitanju je ogroman rizik koji mnogi nisu spremi preuzeti,” govori za kraj.
Izvor: Studomat
