Ne znamo da li mi je išta draže od riječi kroz koje se prožima prava, istinska, prijateljska ljubav i poštovanje.
Naš sugrađanin, Asmir Rahmanović, na svom Facebook profilu napisao je poruku svom školskom drugu kojeg je sreo na ulici :
“Mimoišli smo se u Bankerovoj ulici u centru Tuzle. Kako nam se pogledi susretoše obori glavu i požuri sa koracima. Nezgodno mu je bilo. Išao je sa mnom u srednju školu, sticajem okolnosti morao je napustiti školovanje jer ga život nije mazio. Kako kažu nekome je život majka a nekom maćeha. Ti jesi brate moj u komunalnom odijelu sa lopatom na leđima ali to ne znači da nisi ljudina, insan, čovjek! Tvoja ruka je daleko bolja od ruke pojedinih naših prijatelja koji se kite tatinim perjem. Dopusti drugi put kad te vidim da se pozdravimo, ispitamo, dođi da kafu popijemo. Budi ponosan što si u tom odijelu jer za mene odijelo ne čini čovjeka već duša. Daleko te više cijenim nego kravatirane u audiju. Gore glavu brate!”
