Svanulo je novo jutro u Banjaluci. Lica slučajnih prolaznika odišu gorčinom i nevjericom. Da, ono što se dogodilo juče bilo je stvarno. Nismo samo loše sanjali, policija je pendrecima, suzavcima i štitovima krenula na goloruki narod.
Nikada neću shvatiti kako su mogli izvršiti tu zapovjed? Kako su mogli nasrnuti na žene, djecu, starce? Kako?!
Građanska prava i slobode više ne postoje. Posljednji privid demokratije sinoć je nasilno ugušen. Bez toga, ovo više nije naša zemlja, već privatni posjed burle i njegovih kumova, lopova i ubica.
Neću vam govoriti šta nam je danas za činiti.
Neću, jer ako sami ne shvatate onda ni ove riječi za vas nemaju težinu, kao ni suze majke i oca čije je dijete ubijeno, kao ni vapaji hiljada vaših sugrađana koji ne žele ovakav život.
Sklonili su srce sa Trga, ali srca u našim grudima još kucaju takt istine i pravde.
Kucaće i večeras na Trgu.
Kucaće, najsnažnije do sada.
Aleksandar Gluvić
