Život piše najljepše i najtužnije priče.
Jedna naročito emotivna desila se danas u Tuzli, na autobuskoj stanici.
Status Tarika Bećirovića koji se tada našao tu prenosimo u cjelosti.
“Stanica Tuzla.
Sati 10:30.
Dana 01.07. (ponedjeljak)
Slika i prizor mladog para u zagrljaju, zagrljaju nakon kojeg slijedi rastanak.
On odlazi u svijet, odlazi tražeći nešto što ovdje nije našao.
Ostavlja svoju ženu i dijete koje nije ni svjesno da babo odlazi, a ono malo biće puno sreće nosi plišanog medu po stanici, babo je grli pogledom rosnim.
U prizoru koji je trajao nekoliko trenutaka mnogo je testova koji nisu položeni.
Pade na testu ono jako muško, prsi se, da bi na kraju pustio suzu.
Ustvari, ko da je bitno koliko si muško, ostavljaš nešto za šta se živi, kome je bitno koliko si muško.
Pade država na testu, ona država koja treba da nas sve zagrli kako bi bili na okupu, ona država koja treba da kaže vi ste naši sinovi, ovdje je vama mjesto.
Palo je svašta nešto, ali ništa tako bolno kao rastanak.”
