Velika prašina se podigla u BiH, nakon utakmice naše košarkaške reprezentacije protiv selekcije Rusije. Ne zbog poraza ili zbog sjajne publike u Mejdanu, nego zbog incidenta koji je podijelio bosanskohercegovačku javnost u dva tabora. Jedni aplaudiraju Musi i zvižde Teletoviću, a drugi kažu “da je mali drzak”, a Mirza naš kapiten koji ima u svojim nogama previše reprezentativnih utakmica, da bi ga jedan incident diskreditovao.
Jedni na očigled svih drugih zauzimaju strane, a drugi se trude biti objektivni, Pregršt je stavova, opravdanja, osuda…
Na Facebook-u smo naišli na jedan status napisan srcem navijača reprezentacije BiH, koji je putovao svuda da bi bodrio Zmajeve… Gračanlija Mersed Baraković, objasnio je mnogo toga tekstom koji je objavio na svom profilu.
“Osjećam potrebu, nakon dva dana grča, u stomaku da nešto kažem svojim prijateljima kojima je kao i meni grč u stomaku nakon utakmice BiH vs Russia. Običan sam navijač reprezentacije svoje države koju pratim otkako postoji i dajem sebi za pravo da nešto kažem i da me boli Bosna. Ne očekujem da će naši igrači (koje većinu imam za prijatelje lajkati i šerovati ovaj tekst) osim mojih bliskih prijatelja, ali možda ga neko i pročita. Volim svoju državu i svoju reprezentaciju bodrim ih (ne iz fotelje) ma gdje igrali, zajedno se radujem i tugujem jer oni su moji. Imam više njihovih slika nego svoje porodice ne zato što da bi ih kritikovao, nego što ih volim od, Nene do Muse. Ne boli me poraz od Rusije, časno je izgubiti od reprezentacije kao što je Rusija. Desilo se nešto ružno što bi najviše volio odmah zaboraviti, ali ne mogu. Pa i ako se desilo, kako je nacija reagovala na sve to. Dozvoljavamo sebi da pljujemo, psujemo sve oko sebe. Bolesni smo. Ne opravdavam ništa što se desilo na parketu i oko njega, ali nemate pravo da ih ovoliko pljujete i psujete. Počeli ste pljuvat i prije utakmice sa Rusijom po djeci koja su slavila rođendan, po Edinu Avdiću koji je dao najrealniji osvrt na dvije odigrane utakmice sa Rusima i Švedima. Po čovjeku koji zna o košarci k'o malo kao na ovim prostorima, čovjek enciklopedija, kome treba skinuti kapu do poda glede poznavanja svjetske košarke. Dajemo za pravo Asimu Paščanović, alijas Asim Pars iz Tojšića da žestoko kritikuje reprezentaciju BiH. Čovjeku koji nije nikad odigrao utakmicu ni u A2 ligi BiH, a kamoli u reprezentaciji. Čovjek koji tako žestoko kritikuje i pljuje sve, a odrekao se imena prezimena i državljanstva bosanskog. Nekad davno doveo je otac Mujo malog sina na pripreme fudbalske reprezentacije. Otjerali su ga, jer tobože, imali smo takvih igrača kolko hoćeš. Vratio je Mujo svog sina u Švedsku. Nakon nekog vremena Mujin mali postade Zlatan Ibrahimović. Nikad nije spomeno svoju nepravdu prema njemu, ali sebi nije dao za pravo da kritikuje reprezentaciju zemlje za koju je htio igrati, ali ime i prezime nije promijenio.
Ne prihvatam da je Džanan drzak, dijete koje nas je grlilo i ljubilo u Zagrebu nakon utakmice sa turskim Fenerom, a upšte nas ne poznaje, samo zato što smo iz Bosne, vaspitano dijete divnih roditelja. Ne želim prihvatiti da je opsovao i ako jest jer ga volim. Ne mogu prihvatiti ni da je Mirza reagovao kako je reagovao jer ga volim i njega i njegove. Jesmo li zaboravili njegove trice sa parkinga iz svlačionice sa Brčanske malte. Koliko smo puta ne prespavali noć da bi ga gledali u Brooklin Netsima. Zar je čovjek koji je 13 godina u reprezentaciji zaslužio da mu se prijeti smrću. Ako ne volimo i ne poštujemo svoje; Nemanju, Minju, Vrabca, Kikana, Dadu, Mirzu, Juku, Nikolu, Adija, Nedima, Andriju, Amara, Emira, Miralema, pa kako ćemo onda poštovati tuđe.
Zašto se bosanski portali raduju neuspjehu komšija Hrvatske što su izgubili od Srbije, i porazu Srbije od USA na Olimpijadi. Kažu na jednom portalu: “E jesu ih raznijeli 30 razlike”. Pa ljudi su drugi na svijetu, halo, Respect.
Kakva smo to nacija?
Bolesna.“, napisao je Baraković