Kako kao roditelj preživjeti to što vaše dijete želi da ukrasi svoje tijelo na moderne načine?
Sve više adolescenata i mladih ljudi želi ukrasiti neki dio svog tijela pirsingom ili tetovažom.
Američka akademija za pedijatriju je nedavno objavila prvi klinički izvještaj o potencijalnim posljedicama i zdravstvenim rizicima tetoviranja i pirsinga kod adolescenata i mladih ljudi. U njemu se po prvi put razmatraju metode koje se koriste za ovakve promjene na tijelima ljudi u toj starosnoj dobi, a roditeljima se pruža odavno potreban vodič.
Doktorica Cora Breuner je jedan od autora ovog izvještaja, ali i majka djevojke koja je sa 18 godina poželjela da uradi pirsing na pupku.
Malo se raspitala o osobi koja radi pirsing i otkrila je da je taj čovjek nekada bio hirurški tehničar. Otišla je sa svojom kćerkom i posmatrala ga kako radi-tri puta je promijenio rukavice, a prije nego što je stavio nove oprao bi ruke.
Bio je iskren prema kćerci doktorice Breuner i rekao joj je da će pirsing boljeti.
“Upravo zbog toga sam ja ušla s njom i, naravno, mislila sam da će mi otkinuti ruku. Ne kažem da svi moraju uraditi to što sam i ja, ali ja vjerujem da se ovaj svijet mijenja i da mi imamo dvije opcije-ili da držimo oči otvorene i podržimo i pomognemo svojoj djeci da u mladosti donose odluke na osnovu informacija ili da sve ignorišemo i nadamo se da će problem nestati”, objašnjava doktorica Breunen i dodaje da je cilj izvještaja koji je napisala zajedno sa kolegom doktorom Davidom Levineom promovisanje bezbjednosti i zdravog života djece koja rastu.
Doktor Levine naglašava da nisu uobičajene komplikacije od pirsinga ili tetovaža, ali da mogu dovesti do infekcija, alergijskih reakcija ili keloidnih ožiljaka. Zbog toga je veoma važno da roditelji budu svjesni toga da ako njihovo dijete ima keloidni ožiljak od bilo koje druge povrede kože vjerovatno bi bilo katastrofalno dopustiti mu da uradi pirsing ili tetovažu.
U ovom izvještaju se skreće pažnja i na društvene implikacije o tetoviranju i pirsingu u mladosti pa se između ostalog navodi i kako neki poslodavci ne vole da vide tetovaže na radnom mjestu.
Isto tako, spominje se i to da neki adolescenti kasnije žale zbog toga što su se tetovirali. Naglašeno je da adolescentima treba objasniti da su tetovaže trajne i da ih je veoma skupo i često dosta teško ukloniti.
Ipak opšti cilj ovog kliničkog izvještaja je da se roditelji ohrabre na razgovor o tetoviranju i pirsingu sa svojim tinejdžerima i da im se ponudi vodič u slučaju da je njihovo dijete zainteresovano za promjene na tijelu.
“Najvažnije u svemu je to da bi roditelji trebali započeti razgovor na tu temu. Trebali bi namjerno početi pričati sa svojom djecom o tome jer tinejdžeri misle: ‘Roditelji će me ubiti, moram da sakrijem tetovažu ili da poštujem njihova pravila i to uradim kada napunim 18 godina’. Mladi ljudi su veoma impulsivni i sa 18 godina i zato bi ipak bilo dobro da su o tome razgovarali sa svojim roditeljima”, objašnjava doktor Levine.
