Bilo je to davne 2000. godine kada sam na radiju čuo domaći rap. Tada kao neki jedanaestogodišnjak nisam pretjerano razumio šta sve izgovaraju, ali sam svejedno slušao i nesrtpljivo čekao svaku novu emisiju koju bih presnimavao na kasetu Novih fosila (koliko su samo puta fasovali). Iako u samom startu nisam ni znao koja je radio stanica u pitanju, tražio se meni poznati Soulov glas ili neku od tadašnjih numera.
Godine su prolazile slušanje nastavilo, ali to nije bilo dovoljno. Jedna riječ – UNITY!
Današnjim generacijama ova riječ ne znači previše, ali meni je od trinaeste godine značila mnogo. Ljetni dani i festival hip hop-a. Fanovi, rajteri, dj-evi bboy-evi, reperi u Tuzlu su tih dana dolazili iz čitavog regiona. Mnogi od njih sa osmijehom na licu se isto tako prisjećaju tih dana i spavanja po klupama, te čekanja prvih autobusa kako bi se vratili u svoje gradove.
Lijepe uspomene se za te dane vežu kao i prijateljstva koja su se tada stvorila, a održavaju i dan danas.
Sjećanja je toliko da bi vam uveliko sa njima dosadio, ali nekako razmišljajući kroz sve ove godine kada se već ušlo u neke ozbiljnije godine i kada se razumije svijet u kojem se živi, ko bi rekao da će od jednog podruma proći sve kontinente, surađivati sa filharmonijom, uraditi dokumentarni film, te evo i po Egzil-u, snimiti album u Tokiju.
Ko bi rekao da će me put nakon toliko godina praćenja svega iz fabrike FMJAM-a odvesti upravo na Radio Kameleon gdje sada radim, čudni su putevi.
Večeras FMJAM u Klubu Palma slavi svoj 18. rođendan, a ja ću im citatom RIMA-e D iz 2002. godine čestati: “Pa zar na ovom svijetu ima ičeg boljega od pogleda na dijete koje izrasta u čovjeka i zato neka ti je sa srećom, uživaj ovaj tren, porasti nam još više, SRETAN ROĐENDAN FMJAM. ”
Vidimo se tamo!
