Svijet? Šta je svijet? Ko smo mi? Zašto smo tu? Koja nam je uloga? Zbog čega smo stvoreni?
Zapitamo li se ikada? Da li radimo prave stvari?!
Činimo li svijet ljepšim mjestom? Usrećujemo li ljude oko sebe? Povrjeđujemo li one koje volimo? Zapravo, volimo li uopšte? Jesmo li zaboravili na dobrotu, prave vrijednosti i sreću?
Dok živimo u svijetu u kome je kvantitet ispred kvaliteta, materijalno važnije od stvarnoga, uvučeni u ludilo savremenog doba, zaboravljamo li da smo tu zbog nekog razloga?!
Sretni što imamo mogućnosti da napravimo promjene. Stavili pogrešne stvari na pogrešna mjesta, a tamo, nedaleko, odmah pored nas dešavaju se prave stvari. Stvari vrijedne življenja.
Raširenih ruku, a mi? Znamo li ih prepoznati?
Dobih jedinstvenu priliku, družiti se sa više od tri stotine ljudi. Ne bilo kakvih, nego tri stotine vrijednih, hrabrih i pametnih ljudi. Zamislite kakav sretnik morate biti. Ljudima koji od nemogućeg napraviše moguće. Posložiše stvari na prava mjesta, bez greške. Učiniše nas boljim osobama. 
Donesoše svjetlo, baš tamo gdje je bilo potrebno. Potsjetiše nas zbog čega smo tu. Onako srdačno – od srca, raširenih ruku, džepovima punim ljubavi i osmijesima vrijednim pomena.
Otišli da im pomognemo, a oni su pomogli nama.
Dobismo odgovore zajedno sa najdragocjenijim poklonima. Pokazaše kako se ponašaju heroji, ali oni pravi, na terenu, klupi, ulici… Kako se bori za ono što želiš.
Otkriše nam razloge zbog kojih smo tu, ali bez naplate. Dobili odgovore po cijenu zagrljaja. Traže malo, a daju puno. Zar ne ?
Osim prijatelja za cijeli život, dobismo osmijehe na licu, ispunjenu dušu, suze radosnice, a jedino što im je bilo bitno jeste da li ćemo ponovo doći. A to pravi prijatelji i rade. Dolaze ponovo.
Od želja napravismo stvarnost. Zaželjele da budemo kraljice, napravismo krunu i gle čuda, postadosmo kraljice. Zaželjeli da budemo umjetnici, nacrtasmo snove i to smo postali. Naučismo pjesme, pa postadosmo pjevači.
Zamislite. Snovi postaju stvarnost. Od nemogućeg napravismo moguće. Zapravo, da li postoji nemoguće ako to doista želimo ?
I ne zaboravimo – sreća je svuda oko nas, samo je trebamo pronaći. Ja sam je pronašla, a vi ?
NE ZOVI ME POSEBNIM! RAZLIČITOST NE ZNAČI NEMOGUĆNOST!
Prijateljsko takmičenje Specijalne olimpijade BiH, april 2017.godine.
Autorica: Saima Zahirović, studentica treće godine Medicinskog fakulteta u Tuzli
