Nezavisno od toga da li je to kvalitet ili ne, prvi mjesec nove Vlade TK protiče u gotovo udarničkom radu i premijera i ministara, naročito u fokusiranju na neka kadrovska rukovodno-upravljačka rješenja u državnim ustanovama i preduzećima, a paralelno s tim i TK-pravosuđe ne miruje, sudeći po hapšenjima i najavi afera, po kojima je Tuzlanski kanton – ne prvi put – u centru javne pažnje
MOŽDA TO NIJE IZUZETAK, NI PRESEDAN, ali Tuzlanski kanton nastavlja privlačiti pažnju javnosti po tome što, s vremena na vrijeme, odigra ulogu avangardnog prostora države i Federacije – tako što se vlast dobro zaljulja, uzburka i protrese, a istovremeno se pokušava pokazati da pravna država nije atrofirala, već, eto, umije i da pokaže svoje pravo lice. Prošlosedmično hapšenje šestoke, osumnjičene za sporni tender u tuzlanskom Rudniku soli, bar po dvije značajke je važno: po tome što se radi o ljudima iz vrha Socijaldemokrata BiH, predvođenih predsjednikom, i po tome što su pretres službenih i privatnih prostorija, oduzimanje dokumentacije i mobitela, te hapšenja izvršena bezmalo spektakularno, uz prisustvo TV-kamera, kao klasičan rialiti-šou, sve je napuhano do maksimuma, a onda sljedeći dan – uhapšeni pušteni da se brane sa slobode.
Optimisti su potrčali da to nazovu novim stilom u radu tužilaštva: digne se dževa, sve se namah obznani, imena se puste u javni prostor, iznesu se mnogi detalji u vezi sa sumnjivom aktivnošću, a onda pokaže „demokratski“ merhametluk, donesu odluke o mjerama zabrane (komuniciranja, aktivnosti, kretanja, itd.) i – postupak se nastavi iza scene. Bilo ovo tačno ili ne, ipak ima i iznenađenih, a cinici dodaju da ćemo još iznenađeniji biti ako se ovo i sudski okonča.
ISTOVREMENO SA OVIM DOGAĐAJEM, koji je bez konkurencije obilježio minulu nedjelju, Vlada TK se trudi da svoj prvi mjesec rada takođe ne ostane mimo pažnje javnosti. U skladu s onim što je premijer Kadrija Hodžić rekao u pristupnoj besjedi u Skupšini TK, obećavajući transparentnost u radu, već na prvim koracima se malo zašepalo. Bar kada je riječ o uranjanju u kadrovsku politiku. Iz opozicije i, uopšte, redova onih koji nisu skloni novoj TK-vlasti, stižu prigovori o tome da se, među prvim poslovima, žele izvaditi kadrovske „fleke“ prethodne vlasti. Na meti se, među prvima, našao UKC Tuzla, čiji Upravni odbor je glatko smijenjen i izabran privremeni, a sljedeći korak je – sudeći po najavama – izbor novog menadžmenta UKC-a. Transparentnost u radu, čini se, šepa u vezi s tim što su ove vijesti objavljene u medijima i što su lica kojih se to tiče – to tako saznala. Za opoziciju to nije transparentnost, već – osvetništvo prema prethodnoj vlasti, pa se, zato, nova Vlada i političke opocije koju predstavlja – po tome nimalo ne razlikuje od svih bivših.
Moguće je to i tako nazvati. Ali, teško da je moguće povjerovati u to da će nova vlast, konkretno Vlada, stati u onome što je planirala. Ne samo da će se to ogledati u nemirenju s onim što je naslijeđe prethodne vlasti, pije svega kadrovsko. To će se vidjeti i po tome što će ispravka „krivih Drina“ bivše Vlade biti u znaku nezadovoljstva oštećenih, odijuma opozicije i, naravno, reakcije javnosti. Jedan od znakova takvog razvoja događaja je i odluka Vlade da ne ulaže žalbu na sudsku presudu o vraćanju na piziciju direktora Uprave policije MUP-a TK Dževada Kormana, jer se ispostavilo da je nezakonito smijenjen u februaru 2018. godine.
MEĐUSOBNA VEZA DVIJE OPISANE AKTIVNOSTI – hapšenja osumnjičenih za kriminal i udarničkog rada Vlade TK – ogleda se u tome što, iako teče na dva kolosjeka, usklađenost rada izvršne vlasti i tužilačkog dijela pravosuđa nužno pada u oči. Pogotovo stoga što je javna tajna to da je i Rudnik soli na Vladinom spisku preduzeća s većinskim državnim vlasništvom, u kojima je bilo pitanja dana novih kadrovskih rješenja. Drugim riječima, Tužilaštvo TK je olakšava posao Vladi, koja – realno je pretpostaviti – pažnju sada može posvetiti ostalim dijelovima (kadrovskog) paketa.
Utisak je, zato, da je proces tek počeo. Tuzlanski kanton tako istrajava u originalnom imidžu – dio je ove zemlje, u kome se vlast najčešće i najradije mijenja i prekomponuje, s jedne, a i prostor na kome se pravosuđe uspješno dokazuje kao poluga pravne države, s druge strane. U vezi s ovim potonjim, i zvanične ocjene (domaće i strane) idu naruku TK-pravosuđu, što ne iznenađuje ako se zna koliko je ta oblast iščašena u ostatku države. Doduše, ni pravosuđe u TK-u se nije proslavilo u procesima utvrđivanja nepravilnosti i kriminala u pljačkoj privatizaciji, ali to je samo standard, u koji se ono uklapa, jer neće da štrči. Zadovoljava se, izgleda, time da ne iskače iz prosjeka, ali i da ima neke odlike, po komjima je – ponoviću – zajedno s politikom i vlašću, ipak neka vrsta avangarde. Što je, možda, i kvalitet?
Piše: Zlatko Dukić
