Poznata tuzlanska profesorica sociologije Smiljana Vovna, dugogodišnja zaposlenica Gimnazije “Meša Selimović” u Tuzli, obratila nam se na redakcijski mail otvorenim pismom upućenim gradonačelniku Tuzle, Jasminu Imamoviću. Pismo pod naslovom “Zašto se crvenim u ‘crvenoj’ Tuzli?” prenosimo u cjelosti.
“Gospodine gradonačelniče,
Doveli ste me u stanje da se crvenim, ali ne od ideologije nego od stida. U Tuzli sam rođena, u Tuzlu sam se klela i ne postoji grad na ovoj planeti kojeg ja volim više, ali se crvnim od stida zbog onoga što se događa u njemu. Gradska uprava je nedodirljivi bedem koji je neosvojiv za ‘malog’, običnog građanina. Bila sam član SDP-a od njegovog stvaranja. Ne poznajem i ne priznajem drugu ideologiju od one koja promoviše prije svega građanina. SDP sam napustila prije 10 godina jer se nisam slagala sa ideologijom koju su promovisali njegovi čelnici. Onih koji su je privatizovali i krčmili kao svoju ličnu. Nisam postala član niti jedne druge političke partije jer naprosto ih ne osjećam svojima. Nisu mi bliske i ne razumijem one za koje je nacionalni predznak njihovih članova bonus koji oni nose sa sobom. Imala sam puno ponuda, da budem podobna i po nacionalnom, po ‘džender’ ključu. Nisam pristala, jer duboko u sebi nosim ono što sam ponijela od svojih roditelja Dimitrija i Refije, a to je jednakost, poštenje, solidarnost, ČOVJEČNOST.
Konkurisala sam davno na poziciju direktora škole u kojoj radim, a da bogdom nisam. Duboko se kajem. Tada ste me ostavili na nemilost u raljama SDA-ovske klike, medija koji su na svaki način pokušali da diskredituju mene i moju porodicu. Ostavili, ali ja sam najmanje važna. Pustili ste da školom upravljaju oni koji nisu nikad ni kročili u nju. Oni koji ne znaju šta naša gimnazija znači Tuzli. Pustili i propustili puno generacija koji nose gorku uspomenu na gimnazijsko školovanje, a koje je bilo protkano nacionalnim nabojem i opredjeljenošću, a nije se smjelo. Ali to je završena priča.
Danas me ponovo vrijeđaš gradonačelniče. Upoređeuješ me se mladom ženom koja ima godina starosti kao ja radnog staža. Treba nju da imenuješ na poziciju direktora JU obdanište ‘Naše dijete’. Čitav grad bruji, priča, a konkurs nije ni završen. Zašto? Zato što je kćerka inspektora Gradske uprave, zato što nije ništa uradila na poziciji vd. Doma mladih. Koje su njene reference sem imena? Gdje je stekla iskustvo da rukovodi jednom ovakvom ustanovom sa svojih 29 godina života?
Ja se pitam, a moji sugrađani ogorčeni kažu: ‘Ovo je jedna u nizu od njegovih prljavih radnji!’. Zašto si to dozvolio? Zbog kojeg glasa više?
Gradonačelniče! Jasmine Imamoviću, stid me je, vjerujem i još puno mojih ali i tvojih sugrađana. Stid me je što se SDP prodaje za sitne ustupke. Ništa vi niste bolji od drugih. Razlika je u ‘5 dkg’. Meni barem, više ne može da se proda priča o novoj ljevici, o borbi protiv korupcije, nepotizma, borbi protiv kriminala, jer vi radite isto i to baš u vrijeme kada najžešće promovišete sve ovo.
Duboko sam razočarana u ono u šta sam se klela. Ubili ste mi ideologoju za koju sam bila spremna da umrem. Uništili ono zrno nade da postoje časni i pošteni ljudi koji cijene sposobnost i rad.
Gospodine gradonačelniče, Vi ste još jedno razočarenje u moru koje sam doživjela, ali ste posljednje. Ne postoji grad kojeg ja volim više, ne postoje ljudi koje ja volim više, ali da sam se bogdom rodila negdje drugo!”
PIŠE: Smiljana Vovna
