Želi vjerovati da u moru izražavanja sreće povodom rođenja dJeteta može i ona izreći i svoju sreću povodom odluke da – ne rodi. Da ne bude majka. Da nema dIJete. Kako hoćete.
Ne, nema traume iz djetinjstva. Ništa više ili manje od prosječnog djeteta s ovih prostora. Klasika. Rat, izbjeglištvo, prekid svake školske godine zbog ratnog stanja, dijeljenje života na ‘prije rata’ i ‘poslije rata’. Ali ništa strašno. Kakvih ima, super je.
Ne, nije zlostavljano dijete. Roditelji su joj davali koliko su mogli i kako su znali i umjeli. Nisu je tukli. Mama je urlala, ali ne zamjera joj.
Ne, ne mrzi djecu. Jer ne mrzi.
Nastavak čitajte na : Smije li žena u ovom društvu reći da ne želi dijete?
