Bio je prvi dan polugodišta u srednjoj školi Zwaanswyk, a početak posljednje školske godine za tinejdžerku Miché Solomon. Tog siječanjskog dana 2015. Michéi su masovno prilazili prijatelji i kolege, govoreći joj kako je u školu došla nova cura koja je bila tri godine mlađa, no izgledom joj je gotovo identična.
U početku nije puno razmišljala o tome, no kad je srela Cassidy Nurse na školskom hodniku, i sama je ostala zapanjena njihovom sličnošću. Osim toga, osjetila je neku “trenutnu vezu” prema nepoznatoj djevojci, piše BBC.
“Osjećala sam se kao da ju poznajem, bilo je to poprilično čudno i pomalo strašno, jer nisam mogla razumjeti zašto se tako osjećam”, opisala je.
Unatoč razlici u godinama, Miché i Cassidy su se počele družiti te provoditi puno vremena zajedno.
“Rekla bi joj “hej curka”, a ona bi mi odgovarala s “hej velika sestro”. Ponekad bi zajedno odlazile u WC, gdje bi joj slagala frizuru ili bi zajedno stavljale sjajilo na usne”, prisjeća se Miché.
Kad bi ih stranci pitali, a to se često znalo događati, jesu li sestre, šalile su se s riječima “ne znamo, možda u nekom drugom životu“. Jednog dana djevojke su se slikale zajedno, a kad su pokazivale taj selfie drugima, netko je Miché pitao “jesi li sigurna da nisi posvojena!”.
No, ona bi se smijala na tu ludu pomisao. No, djevojke su i kod kuće pokazale tu fotografiju svojim obiteljima.
Lavona, Michéina majka, koja je svoju djevojčicu zvala “princezo” te bi ju vodila u šoping centre i kina, komentirala je da si doista sliče. Njen otac Michael rekao je kako prepoznaje tu djevojčicu, jer ju je viđao u trgovini u vlasništvu Cassidyine obitelji.
No roditelji od Cassidy, Celeste i Mourne Nurse, ostali su zatečeni fotografijom. Rekli su svojoj kćeri da Miché postavi vrlo važno pitanje: “jesi li rođena 30 travnja 1997.?” Ona je odgovorila s “da, zar me špijuniraš na Facebooku?”.
Tjednima kasnije, Miché su odjednom izvukli usred sata matematike i pozvali u ured ravnatelja. Tamo su čekala dva socijalna radnika, a ispričala su joj priču o djevojčici Zephany Nurse, koja je bila stara tek tri dana kad je oteta iz bolnice Groote Schuur u Cape Townu prije 17 godina te nikad nije pronađena.
Miché je slušala tu priču pozorno, ne shvaćajući zašto joj to zapravo govore. Tada su joj rekli da postoje dokazi kako bi ona mogla biti to dijete koje je nestalo nakon rođenja prije svih tih godina.
Da razjasnimo stvari, Miché je objasnila da se nije rodila u bolnici Groote Schuur – rođena je u bolnici Retreat, što je udaljeno oko 20 minuta vožnje automobilom, jer tako piše u njenom rodnom listu, rekla im je.
No, socijalni radnici su joj rekli kako ne postoje podaci o njenom rođenju tamo. Smatrajući kako je riječ o ogromnoj greški, Miché je pristala na DNK test.
“Toliko sam vjerovala u majku koja me odgajala da mi nikad ne bi lagala, pogotovo o tome tko sam i odakle dolazim, da sam bila apsolutno uvjerena kako će DNK test biti negativan”, rekla je.
No, sutradan su stvari otišle u drugom smjeru. Rezultati testa su stigli i nedvojbeno pokazali da su djevojčice sestre, a da je Miché sasvim sigurno Zephany Nurse, za kojom je obitelj tragala cijeli život.
“Sjedila sam u šoku, osjećala sam se kao da je moj život totalno izvan moje kontrole”, prisjeća se.
Priča o otetom djetetu, sada mladoj djevojci na pragu odrastanja, pronađenoj gotovo dvadeset godina kasnije, dospjela je na sve udarne vijesti u Južnoj Africi. Michéin život se trenutno promijenio.
Rečeno joj je da se neće moći vratiti kući – proći će još tri mjeseca prije nego što napuni 18 godina i moći će donositi vlastite odluke. Za sada je morala ostati u sigurnoj kući.
Tada je Miché primila još razornije vijesti. Lavona Solomon, žena za koju je odrasla vjerujući da joj je majka, uhićena je.
“To me je slomilo”, sjeća se Miché. “Trebala sam je. Trebala sam je pitati:” Zašto? Što se događa? ” Bila sam toliko zbunjena osjećajem da sam pripadala nekom drugom. “
Bila je prisutna kad je policija ispitivala Lavonina supruga, Michaela – čovjeka kojeg je smatrala svojim ocem. “Mogla sam vidjeti stres na njegovom licu, bijes u njegovim očima i zaista sam se uplašila”, kaže Miché. Policija je htjela znati je li on dio zavjere o otmici.
“Moj otac je nježan i topao, no on je moj kamen, moj heroj i moj tata. Sjedio je tamo i rekao “nisam to učinio, mislio sam da je moja, kako je moguće da nije moja?”, prepričala je Miché. Policija nikada nije pronašla dokaze da je Michael Solomon znao da je Miché uzeta od bioloških roditelja i on je pušten. Otkrio je kako je Lavona definitivno bila trudna, no smatra kako je možda prekrivala pobačaj, a potom je lažirala ostatak trudnoće, prije nego što je ukrala Zephany i dovela je kući, pretvarajući se da je njihovo dijete.
Lavona je čekala u pritvoru, čekajući suđenje pod optužbom za otmicu i lažno predstavljanje da je majka djeteta. Iako su Celeste i Morne Nurse imali još troje djece, nikad nisu prestali tražiti svoje prvorođeno i premda su se rastali, svake su godine obilježavali njen rođendan. No, cijelo to vrijeme je njihova ukradena beba odrastala u blizini – na točno 5 kilometara udaljenosti. Sada, nakon izvanrednog obrata događaja, Miché se ponovno našla sa svojim biološkim roditeljima u policijskoj stanici, u društvu socijalnih radnika.
“Zagrlili su me i neutješno plakali, no nije mi bilo ugodno, bilo mi je čudno. Pustila sam ih, jer sam znala koliko su toga prošli i kako im je teško. To je žalosno da nisam osjećala ništa, jer kako su mi mogli nedostajati kad nisam ni znala da postoje”, rekla je. Oni su pak bili ushićeni i željeli su nadoknaditi izgubljeno vrijeme, no roditelji koja je ona poznavala i voljela bili su u rasulu – majka joj je bila u zatvoru, a otac očajan od saznanja.
Suđenje Lavoni Solomon na visokom sudu u Cape Townu počelo je u kolovozu 2015. I Miché i njeni biološki roditelji slušali su njeno svjedočenje.
Tijekom suđenja, Lavone je negirala da je počinila zlodjelo. Ispričala je sudu svoje brojne pokušaje začeća i spontanih pobačaja, kao i njen očaj za tim da usvoji dijete. Ispričala je kako joj je bebu ponudila žena s imenom Sylvia, kod koje je odlazila na tretmane za liječenje neplodnosti.
Ona joj je ispričala da dijete pripada mladoj ženi koja ga nije željela te bi najradije da se djevojčica usvoji. No, nije bilo dokaza da je Sylvia postojala. Nadalje, svjedok iz bolnice dva se desetljeća nakon događaja prisjetio kako je vidio medicinsku sestru koja je nosila bebu Zephany te je odabrao Lavonu u identifikaciji.
Sudac je zaključio kako su dokazi protiv Lavone uvjerljivi i osuđena je na 10 godina zatvora. Osim toga, kritizirali su je jer nije pokazala žaljenje zbog svog čina.
“Osjećala sam se kao da umirem, nisam znala kako ću se nositi s time, kako ću dalje u životu bez svoje mame?”, rekla je Miché. Kasnije te godine posjetila je Lavonu u zatvoru i prvi put razgovarala s njom otkako su socijalni radnici stigli u njenu školu. “Vidjele smo se preko prozora, nismo se mogle dotaknuti. Sjedila je tamo u odjeću koju nose drugi zatvorenici i to mi je slomilo srce. Nisam mogla prestati plakati”, opisala je Miché.
Žudjela je za tim da sazna istinu, što se točno dogodilo tog dana kad ju je Lavona uzela iz bolnice.
“Znam da nisam tvoja krv, da pripadam nekom drugom i da si mi uzela sve druge mogućnosti i potpuno promijenila moju sudbinu. To me užasno boli. Kako ti mogu vjerovati kad si mi cijeli život lagala da sam tvoja? Uništila si moje povjerenje i morat ćeš biti potpuno iskrena ako želiš ikakav odnos sa mnom”, rekla je Miche Lavoni. “Jednog dana, sve ću ti ispričati”, odgovorila joj je žena koju je smatrala majkom.
I premda i dalje tvrdi kako je nije otela, Miche vjeruje da je. Ipak, oprašta joj i ne zamjera. “Opraštanje donosi iscjeljenje. Život mora ići dalje. Ona zna da joj opraštam i da je i dalje volim”, rekla je.
Prošlo je više od četiri godine od kako je Miché otkrila istinu o svom identitetu. Kad je na kraju travnja 2015. navršila 18 godina, razmišljala je o preseljenju k jednom od svojih bioloških roditelja, ali odlučila je protiv toga.
“Razvedeni su i njihova obiteljska situacija je komplicirana. Očita odluka mi je bila useliti se natrag Michaelu, to je bilo moje sigurno mjesto, moj dob”, objasnila je. Borila se oko uspostavljanja veze sa svojom biološkom obitelji, ponekad im zamjerajući što su joj “oduzeli majku”.
Redovito posjećuje Lavonu u zatvoru udaljenom 120 kilometara, no to joj je dalek put jer sama ima vlastito dvoje djece. Lavona bi trebala izaći na slobodu za šest godina, a Miche često poželi da “vrijeme brže leti”. Još uvijek živi u obiteljskoj kući i čeka da joj se majka vrati.
Ali nekako, usprkos psihološkom bunilu otkrivanja da ju je žena koja ju je odgajala, zapravo ukrala, nekako je sklopila mir s oba svoja identiteta.
“Možete me zvati Zephany ili Miché, u redu je.”
