U nakaradnim poslijeratnim vremenima, kada istinske vrijednosti padaju u zaborav, a heroji se sve manje cijene i poštuju, želimo se na ovaj način prisjetiti našeg saborca i kolege Tajiba Omerdića iz Gračanice, koji je nakon duge i teške bolesti preminuo 20. decembra prošle godine.
Ovaj heroj i organizator otpora u gračaničkom kraju, početkom devedesetih godina je, prema vlastitom priznanju, napustio ugodan život u Hrvatskoj, te došao da brani domovinu.
-U to vrijeme, bez trunke razmišljanja, javio sam se nadležnim u Zagrebu i stavio se na raspolaganje, iako sam u hrvatskoj policiji radio na vrlo odgovornim mjestima. Imao sam veliki komforan stan u elitnoj zgradi, kćerke su bile na Pedagoškom fakultetu, a supruga je bila zaposlena. No, vođen srcem i patriotizmom, sve sam to napustio i došao u BiH. Stavio sam se na raspolaganje svojoj čaršiji, svojoj Gračanici i sjedam u najvruću stolicu načelnika policije, napisao je Tajib Omerdić u svojim memoarima.
Omerdić je bivši načelnik Stanice javne bezbjednosti u Gračanici neposredno pred agresiju na BiH, jedan od organizatora otpora, nosilac odlikovanja Orden Patriotske lige, zavičajni pisac, pjesnik, čovjek koji je ostavio značajnog traga u historiji i kulturnoj historiji Gračanice i njene okoline.
Rođen je u Stjepan Polju 1948. godine. Osnovnu školu je pohađao u rodnom mjestu i u Gračanici, nakon čega odlazi u Sloveniju, gdje završava srednju rudarsku školu. Od 1971. radi kao milicioner u Jastrebarskom kod Zagreba. Istaknuvši se u struci, upućen je na studij kriminalistike, a nešto kasnije okončava i studij političkih nauka na Zagrebačkom sveučilištu. Napredovao je do zvanja višeg inspektora.
U maju 1991. godine vraća se u rodni kraj, prihvatajući se dužnosti načelnika Stanice javne bezbjednosti. Na toj funkciji pokušavao je primijeniti stručnost i profesionalizam stečen u Zagrebu, istovremeno se snažno zalažući za poštivanje zakonitosti, reda i poretka, te očuvanje suvereniteta i integriteta Republike Bosne i Hercegovine i njenih institucija.
U takvom vremenu i na takvoj poziciji, stekao je mnoge protivnike i neprijatelje. Ekstremni srpski politički krugovi i tadašnji vrh JNA na njega su se obrušavali, a u noći za 7. na 8. mart, 1992.godine izvršen je teroristički raketni napad na njegovu porodičnu kuću.
-Moji neprijatelji iz JNA i drugi, zbog moje opredjeljenosti i čistog profesionalizma već javno mi se suprotstavljaju kao patrioti. Kada nisu mogli sa mojim profesionalizmom izaći na kraj, shvatiše da im gori pod nogama, sjedoše i sa planinskih vrhova odrediše dan likvidacije moje porodice i mene. Ispaljuju pancirnu probojnu granatu, kuća gori, a nama ni dlaka na glavi ne fali, napisao je Omerdić.
Nekoliko sedmica poslije, odlukom tadašnjeg Ratnog predsjedništva općine Gračanica upućen je u prijevremenu penziju.
Svoj patriotizam i građansku angažovanost rahmetli Tajib je iskazvao i kasnije, kroz svoje penzionerske dane. Tada se mogao posvetiti svojoj dugogodišnjoj ljubavi – poeziji i lijepoj riječi. Neposredno po završetku agresije, objavljena mu je zbirka poezije “Od obale do obale”, a posljednjih godina je pisao knjigu „Policajac časni“, koja govori o njegovom životu, ratnim i poslijeratnim dešavanjima u Gračanici. Knjigu nije uspio izdati.
Ovaj policajac sa dva završena fakulteta, kriminalistikom i političkim naukama, prije nekoliko godina, iz ruku Avde Hebiba, predsjednika Patriotske lige BiH, jedini u općini Gračanica dobio je prizanje “Organizator otpora”.
