Odrasla sam na selu. Najljepši mogući način da odrasteš kad si dijete prosvjetnih radnika. Učiš da voliš knjige, da vidis dalje i od nosa, a imaš priliku da naučiš cijeniti rad onih koji žive od poljoprivrede i stočarstva.
Piše: Zineta Mutapčić
No, kako sam rasla, u meni se sve više rađalo pitanje kako je to živjeti u velikom gradu? Kako je imati nadohvat ruke šetališta, kina, koncerte, utakmice? S obzirom da nismo imali auto, tata nas nije mogao voziti pa samo ponekad kad bih otišla za vikend strini i amidži u Gradačac (da, to je baš veliki grad ) osjetila bih barem malo te čari.
Rat je uradio svoje. Majka je umrla (vjerujem da je stres koji je doživljala te 4 godine ipak uradio svoje) u bolnici u Tuzli i odjednom se želja za, barem, Tuzlom i studiranjem tamo ugasila. Iako me je oduvijek nasmijavalo što je moj rahmetli Brat za TE koje se nalaze na ulazu u Tuzlu, govorio da su to tornada, ipak sivilo kojim su boje zgrada odisale i pomisao da je taj grad uzeo život moje Majke (tako sam ja to doživljavala), su prevagnule da je zaobiđem i izaberem Brčko.
Ostatak pročitajte na Ženski.ba