U stara vremena na ovaj dan Romi su obilježili prekid zimovanja, pokretali svoje čerge i ponovo kretali na daleki put. Danas je to praznik radosti ispunjen brojnim ritualima koji imaju određenu simboliku.
Pripreme za Đurđevdan Romi započinju dan prije farbanjem jaja i pripremom kolača. Domaćica spušta u posudu punu vode razno proljetno bilje, drijen, zdravac i na kraju grabež i crveno jaje te čuvarkuću koja je ostala od Uskrsa. Zatim to stavlja pod ružu u vrtu.
Ujutro, 6. maja, svi se umivaju vodom. Djeca da budu zdrava “kao drijen”, djevojke da se momci “grabe oko njih”, stariji da budu zdravi, domaćin da mu kuća bude dobro čuvana itd.
Veoma je važno i kupanje na rijeci, prije sunca. Ponekad se u rijeku bacaju vijenci od raznog cvijeća ili se sipa mlijeko. Prije zore također odlaze u prirodu na đurđevdanski uranak. Nakon toga počinje slavlje uz muziku i igru, a za Đurđevdan treba da bude što bogatija trpeza.
U narodu je zastupljeno vjerovanje da će ako je na Đurđevdan vedro biti plodna godina, a da će ako na ovaj praznik i sutradan bude padala kiša ljeto biti sušno.
