Ovo nas za još jedan korak približava budućnosti autonomnih hirurških robota. Korištenje robota u hirurgiji nije nova stvar, ali valja reći da se do sada uglavnom radilo o robotskim rukama kojima daljinski upravljaju ruke pravih kirurga, čime se omogućuje takozvana telemedicina.
Drugim riječima, takvi roboti u hirurškim dvoranama nemaju nikakvu autonomiju, već operacije u potpunosti obavljaju ljudi, pri čemu im takvi sistemi u osnovi služe samo kao instrumenti.
Ali, ako ste pomislili da zbog sigurnosti i brojnih etičkih razloga medicinska struka nikada neće robotima dozvoliti autonomiju, prevarili ste se, jer upravo na tome rade naučnici niverziteta John Hopkins i Nacionalnog dječjeg medicinskog centra u Washingtonu, koji su nedavno testirali sistem robotske ruke pod nazivom STAR (Smart Tissue Autonomous Robot) tokom eksperimentalnih operacija na crijevima živih svinja.
Robot doduše nije autonomno izvodio sve hirurške procedure, već je bio osposobljen samo za šivanje, a to je prema tvrdnjama ljekara i naučnika obavio savršeno, čak i bolje od hirurga s višegodišnjim iskustvom.
Kako bi bio u stanju šivati tkivo, robot je bio opremljen 3D kamerom i kamerom za snimanje u talasnim dužinama blizu infracrvenog spektra kako bi mogao otkriti fluoroscentne markere unutar tkiva, te uočiti nabore koji se inače ne mogu vidjeti.
Podaci dobiveni tim sistemom zatim su obrađivani naprednim algoritmima, koji su donosili odluku o najboljoj tehnici šivanja, na temelju čega je robotska ruka krenula u izvršavanje zadataka.
Prije nego što su robotu prepustili izvođenje tog zahvata, naučnici su njegove algoritme uvježbavali do savršenstva, kako bi vještačka inteligencija mogla voditi računa o svemu što treba znati i pravi hirurg.
Mada nam šivanje djeluje kao nešto za šta se ne isplati koristiti usluge tako napredne tehnologije, naučnici smatraju da bi roboti mogli imati upravo najveću ulogu u takvim i sličnim zadacima, pa bi hirurške timovi mogli biti oslobođeni repetitivnih zadataka i omogućiti im da se u trenucima dok ih robot mijenja, detaljnije pripremaju za iduće faze operacije.
Zato ovo upoređuju s autopilotom u avionu, te navode da bi hirurzi u budućnosti mogli obavljali samo najsloženije i najkritičnije radnje, te ne bi morali biti aktivni baš u svakom stadijumu višesatnih procedura.
Svakako, ovo je još daleko od kliničke primjene na ljudima, jer će se morati provesti brojni testovi koji će ukazati na potpunu sigurnost ovakvih zahvata, a tu su svakako i brojna etička pitanja, jer posao ljekara uključuje i odgovornost, pa postoji opravdano pitanje o tome ko će odgovarati ako robot recimo pogriješi zbog kvara na nekom od sistema, što kao posljedicu može imati čak i smrt pacijenta.
Ali bez obzira na to, čini nam se da je ovo početak autonomnih medicinskih robota koji će jednog dana možda potpuno samostalno obavljati čitave operacije savršenije i sigurnije nego ljudi.
