Zanimljivosti i zabava

Crtani filmovi “pedofila” i “sataniste” Volta Diznija (FOTO)




Crtani filmovi Volta Diznija obilježili su djetinjstvo miliona ljudi širom svijeta. Gotovo ne postoji osoba koja nije odgledala makar jedan Diznijev crtani film. Godine 1928., Volt Dizni osmislio je lik Mikija Mausa, a negova ostvarenja Bambi, Alisa u zemlji čuda, Snježana i sedam patuljaka, Pepeljuga, Petar Pan, Pinokio, Paja Patak, Tri praseta i ostali masovno se gledaju širom svijeta. Međutim, malo ljudi zna pravu istinu o Voltu Dizniju. Volt Dizni bio je mason 33 stepena, obučen za specijalnu školu za “kontrolu uma”, kao i za dječiju destrukciju i ispiranje mozgova preko satanizma, vračanja, pornografije i spiritualizma koji su bili prisutni u crtanim filmovima.

U crtanim filmovima, on je stvorio poseban metod deformacije svijesti djeteta, prenoseći akcenat njegove pažnje s tradicionalnih kršćanskih vrijednosti na beznačajne životne detalje. Na vrlo suptilne načine, Dizni je kroz gotovo sve crtane filmove provlačlio sotonističke, pornografske i spiritualističke poruke. Volt Dizni bio je osvjedočeni pedofil i satanista. Obožavao je okultistu i jednog od najpoznatijih svjetskih satanista Alistera Kroulija. Diznijeva parola bila je ”Lovite ih dok su mladi!” a Alister Krouli govorio ”Dajte mi ih prije 8. godine, nakon toga je kasno”. Crtani filmovi predstavljaju jedan od najpoznatijih primjera umetanja subliminarnih poruka. Godinama Dizni u crtanim filmovima prikazuje subliminalne seksualne poruke. Holivud je ‘preplavljen’ raznim skrivenim sadržajima, a Volt Dizni i njegova korporacija pioniri takve prakse. U Drugom svjetskom ratu, braća Dizni učila su posao u ‘Odboru za moral’ koji se pod kontrolom trustova mozgova društvenog inženjeringa bavio stvaranjem ratne subliminalne propagande. Poznavanje tradicije tajnih društava vidjelo se kada je uložio novac i ugled u nepoznati roman ‘Pinokio’, a ‘Petar Pan’, ‘Snjeguljica i sedam patuljaka’ i ‘Alisa u Zemlji čudesa’ dodatni su primjeri promovisanja okultne predaje. Ništa bolja priča nije ni s Mapetima i ‘Ulicom Sezam’. Iza svega se nalaze finansije Dejvida Rokfelera, a jedna od stalnih navodni ‘slučajnosti’ u Diznijevim filmovima su famozni Iluminati. Crtani hit ‘Spasioci’ iz 1977. godine najpoznatiji je po kadru u kojem se prsata gospođica presvlači pred otvorenim prozorom. Ova navodna ‘greška’ uočena je tek 1999. godine, a iz prodaje povučeno 3.4 miliona kopija videokaseta zbog ogromnog pritiska javnosti. Problem je bio kadar koji je iznosio samo trideseti dio sekunde i bio neuočljiv svjesnoj percepciji. Produkcija je priznala sporne kadrove, ali ne i ko je ubacio kadar u video. Također, u filmu “Spasioci” pojavljuje se gola žena kojoj očito nije mjesto u crtanom filmu. Slika gole žene vješto je sakrivena u pozadini i gotovo nemoguća za uočiti. U animiranom filmu “Ko je smjestio zeki Rodžeru?”, na sekundu je moguće vidjeti međunožje Rodžerove žene Džesike. Ova scena kasnije je izbrisana. 1996. godine, američka asocijacija za zaštitu porodice pozvala je kršćane na bojkot kompanije Volta Diznija. Asocijacija je javnosti dostavila spisak “dostignuća” ove kompanije: propaganda homoseksualizma 12 puta, ismijavanje vjere 4 puta, pornografija 3 puta, kao i narkomanija, pedofilija, izgovaranje bestidnih riječi itd.

Kao doušnik šefa FBI-ija Edgara Huvera, Volt Dizni bio je zadužen za prokazivanje “komunističkih špijuna” među glumcima u Holivudu. Njegovi desničarski stavovi išli su tako daleko da je nakon ubistva predsjednika Kenedija odbio spustiti zastavu na pola koplja u Diznilendu. Dizni je više puta išao na nacističke skupove u Americi, gdje je viđen s advokatom i ostalim istaknutim holivudskim nacistima. Njegovi crtači mogli su biti isključivo muškarci, dok je žene zapošljavao u odjeljenju za bojenje slika, a mnoge su dobivale otkaz nakon navršene 30 godine. Obavljao je i funkciju potpredsjednika “Filmskog udruženja za očuvanje američkih ideala”, izrazite antikomunističke organizacije, koja je okupljala desno orijentisane ličnosti iz filmske industrije, kao što su Gari Kuper, Klerk Gebl i Džon Vejn.

Autor: Mladen Marić



Možda će Vas zanimati i:

Back to top button