Vukoje je kazao da je vinska priča specifična i da je pravljenje brenda dugotrajan posao. S obzirom na mijenjanje zakonskih smjernica, kreiranje vinskog brenda u BiH ne može se porediti s tim procesom u drugim zemljama.
“Prije 40 ili 50 godina bilo je interesantno da vina bude što više i na taj način se pravio brend. Danas je porodična vinarska priča koncipirana na tome da se proizvodi vrhunsko vino što boljeg kvaliteta, dok broj boca i nije bitan. To je ono što je bila želja moje porodice i mene”, rekao je on.
On je rekao da im je cilj bio da se od drugih proizvođača razlikuju po vrhunskom kvalitetu proizvoda i da budu jedan od subjekata koji će utjecati na pozitivno kreiranje imidža BiH na međunarodnom planu.
“Mi smo se ogradili u smislu da samo sa naših plantaža radimo vrhunska vina i to nam je dalo šansu da s godinama postanemo jedan vrhunski vinski brend, ne samo kod nas u zemlji, već i na tri kontinenta. Naša vina prisutna su u Americi, Evropi i Aziji. Na taj način u pozitivnom smislu predstavljamo našu zemlju”, kazao je Vukoje.
Što se tiče odnosa vlasti spram vinske industrije, Vukoje smatra da bi velika šteta bila ukoliko bi bh. vlasti povećale akcize na vino jer bi to dovelo domaće proizvođače u nepovoljan položaj u odnosu na proizvođače iz susjednih zemalja.
“Vino je prehrambeni proizvod i u zemljama Evropske unije. Samim povećanjem akciza na vino došli bismo u poziciju da nismo konkurentni. Vjerujem da to nije želja ljudi koji su takvo nešto mogli uopće predložiti. Vino jednostavno ne možemo posmatrati kao drugi alkoholni proizvod. Vlasti bi umjesto povećanja akciza mogle razmisliti o povećanju poticaja”, rekao je on.
Kako kaže, poljoprivreda u čitavoj Evropi leži na dobroj poticajnoj politici države prema malim proizvođačima. Objasnio je da se na taj način od zemlje i sunca stvara nova vrijednost.
“Smatram da treba stimulisati daljnju sadnju vinograda. Mi smo i od Evrope dobili zeleno svjetlo da posadimo 10 hiljada hektara dok sada imamo nešto više od tri hiljade hektara. Jednostavno je, teško ćemo stimulisati male proizvođače da krenu u sadnju ako nema poticaja”, kazao je Vukoje.
Dodao je da su vinogradi specifični s obzirom na to da traže tri godine ulaganja kako bi dali prve plodove, dok vino može izaći tek nakon šeste godine. Istakao je da je mnogo neiskorištenih površina, posebno u Hercegovini koja je vinogradarska.
“Naša politika ne treba biti vezana za uvoz nego za proizvodnju grožđa. Sada je donesen jedan zakon koji će u roku od dvije ili tri godine zabraniti uvoz grožđa, a malim proizvođačima dat je period adaptacije. Mali proizvođači i dalje ne sade jer ne mogu izdržati tri godine kako bi došli do nekog željenog doprinosa”. rekao je Vukoje.
Što se tiče etabliranih proizvođača poput Podruma Vukoje 1982, on ističe da je posebno važan promotivni efekat kako bi nastavili promociju vina po teritoriji cijele Evrope. Pohvalio je Vanjskotrgovinsku komoru BiH koja im je osigurala štand na najvećem svjetskom sajmu vina u Dizeldorfu, na kojem je bilo prisutno ukupno sedam vinara iz BiH.
“Naša Žilavka je osvojila veliko priznanje, što je dobro i za imidž BiH. Među svjetski poznatim proizvođača mogla su se degustirati i vina iz BiH koja su naišla na dobre kritike”, rekao je Vukoje.
Na pitanje koliko Bosanci i Hercegovci piju vino, odgovor je da u posljednjih deset godina konstantno raste prodaja, što je dokaz tome da su vina u posljednje vrijeme “in” pića.
“Ljudi su shvatili i zbog zdravstvene važnosti, a i zbog svjetskog trenda važnost vina. I kod nas se razvila vinska kultura kroz sajmove i mi želimo to još više potaknuti, kao i konzumaciju domaćeg vina”, istakao je Vukoje.
Rekao nam je da je kod proizvodnje vina bitna želja za vrhunskim proizvodom koja će sadržavati strpljivost i istrajnost.
“Moramo biti strpljivi kako bismo prije svega dobili grožđe i njegovali ga čak i četiri godine prije nego dođe na tržište. Što se tiče istrajnosti, tu se radi o želji da se napravi nešto vrhunsko. Naša vinarska priča u Evropi može biti poznata kao divna mediteranska priča, ali ona mora biti koncipirana na vrhunskom vinu, a ne na masovnoj produkciji”, kazao je on.
Proizvođačima je poručio da sade što više vinograda i na taj način rade na ojačavanju domaće industrije kako ne bi morali sutra ovisiti o uvozu grožđa. On je kazao da je proizvodnja vina specifična jer se 50 posto vina proizvodi u vinogradu, a 50 posto u podrumu.
