Polazak u školu u pravo vrijeme
Ipak, trebaju biti svjesni da ni najveći trud neće dati valjane rezultate ako se s učenjem počne prije nego je postignut potrebni stepen zrelosti djeteta – psihomotorni, tjelesni, emocionalni i socijalni.
“Ukoliko se s učenjem krene prije nego su zadovoljeni biološki preduvjeti, rezultat će biti loš, a taj početni neuspjeh će utjecati na gubitak motivacije za dalje učenje. Isto tako, kašnjenje s početkom učenja, ako se propusti prilika za vježbanje u pravo vrijeme, dovest će do slabih rezultata. Krene li dijete u školu u pravo vrijeme, znatno se povećava mogućnost da školsko učenje za njega bude zanimljivije i lakše, a ne naporno i dosadno”, objasnila je Brutus.
Spremnost za školu utvrđuje se putem testova intelektualne i psihičke zrelosti.
U testovima se stavlja težište na ispitivanje fine motoričke koordinacije, jer je tijesno povezana sa razvojem govora i ostalih mentalnih funkcija djeteta. U uobičajenim uvjetima razvoja djeteta zrelost će se iskazati kao buđenje interesa da se napravi ili izvede određena aktivnost.
“Mnogi roditelji griješe u tome što prije početka školovanja forsirano uče dijete pisati i čitati”, navodi pedagoginja OŠ Prača.
Škola kao izvor strepnje
Pojedini roditelji osjećaju strah ili strepnju pred početak upisa djeteta u prvi razred. Postoji opasnost da ti strahovi pređu na dijete, te ga nepotrebno blokiraju već na samom početku obrazovanja i školovanja.
“Često se dešava da roditelji predstavljaju školu kao ‘nešto prekrasno. U najboljoj namjeri oni su skloni pretjeranom uljepšavanju onoga što dijete u školi očekuje (lijepe knjige, dobar učitelj, dobri prijatelji i slično). S obzirom da će dijete uskoro samo upoznati školu koja nije uvijek takva, nepotrebno se izlažemo mogućnosti da izgubimo povjerenje djeteta. Također, neki roditelji se služe školom kao sredstvom za plašenje djeteta. Ulazak u školu je zapravo ulazak na neprijateljski teritorij, a uplašeno dijete nije sposobno pokazati svoje dobre strane i nepovjerljivo je prema učiteljici od koje stalno očekuje da će biti kažnjeno”, upozorava Brutus.
Priredbama i igrama protiv straha
Prva osoba s kojom se mališani susretnu najčešće je njihova učiteljica.
Alena Hećo, učiteljica OŠ Dobroševići, dočekala je mnoge generacije prvačića. Svjesna je kako stresan može biti prvi školski dan i za djecu i za njihove roditelje, te se posebno trudi da im olakša taj važan životni korak.
“Djeca dolaze sa mnogo pitanja i mnogo očekivanja. Znaju biti veoma uplašena i ne žele se odvojiti od svojih roditelja, iako su već pohađala neku od predškolskih ustanova. Mi nastojimo da im taj prvi dan škole učinimo zanimljivim i kroz priredbe barem malo lakšim. Nakon toga djeci je lakše ostati sami u učionici sa učiteljicom”, objasnila je Hećo.
S obzirom da se djeca brzo adaptiraju na novu sredinu, u prvim danima škole najčešće ih stavljaju u grupe kako bi komunicirali i radili sa vršnjacima, te razvili osjećaj saradnje, dijeljenja školskog pribora i uopšte razvili osjećaj pripadnosti grupi.
Spontana priprema djece
Ova učiteljica kaže da je najbolja priprema za polazak u školu ona spontana, po želji djeteta.
“Mnogi roditelji forsiraju dijete da piše i čita, što kod djeteta stvara otpor i poslije ne žele ići u školu. Pojedini roditelji djecu plaše rečenicama poput ‘Vidjet ćeš ti kad dođeš u školu’ i slično. Neka djeca sama izraze želju da uče čitati i pisati”, poručuje i upozorava da roditelji često pogrešno uče djecu, što također stvara određene probleme.
U prvim danima se vidi koja su djeca povučena, pa ih se kroz određene zadatke i igre nastoji staviti u prvi plan kako bi se oslobodila i priključila grupi.
Učitelji su stava da djeca trebaju učiti slova ako sama žele, te da pred polazak u školu trebaju samo razvijati motoriku kroz crtanje, bojenje i određene motoričke vježbe, kao i da nauče koristiti makaze za papir i ljepilo.
“Najbolja priprema djeteta za prvi razred ogleda se u socijalizaciji, odnosu prema radu, radnim navikama, važno je kod djeteta razvijati emocionalnu inteligenciju, sposobnost prilagođavanja, samodisciplinu, upornost, optimizam, poštivanje drugih, spremnost na saradnju, higijenske navike… Djeca su prirodno uporna, ne odustaju lako u nastojanjima da savladaju neku novu vještinu, uprkos neuspjelim pokušajima. Ipak, najvažnije je da date djetetu do znanja kako vaša ljubav prema njemu ne ovisi o njegovom školskom uspjehu”, poručila je učiteljica Alena Hećo.
* Kontinuirano razvijajte i njegujte kulturne i radne navike djeteta.
* Za svoje dijete trebate imati uvijek vremena i strpljenja.
* Uvijek primjenjujte pozitivne metode moralnog odgoja.
* Poštujte djetetovu potrebu za igrom i zabavom.
* Osigurajte dobre i kvalitetne uvjete za rad i učenje kod kuće.
* Redovno informišite učitelja o uvjetima rada i života djeteta u porodičnom domu.
* Kontinuirano pomozite djetetu u učenju.
* Pomozite djetetu da nauči usmjeravati pažnju i da održava koncentraciju.
* Kontinuirano sudjelujte u samom procesu učenja.
* Pokazujte vlastitim primjerom da cijenite intelektualni rad, knjige, znanje itd.
* Pokazujte da cijenite samostalni trud djeteta oko školskih zadataka ili domaće zadaće.
* Uspostavite partnerski odnos sa školom, redovno dolazite na informativne i roditeljske
sastanke.
* Učitelje pretvorite u svoje saveznike u smislu da im ponudite svoju pomoć, vrijeme i znanje.
* Budite realni, korektni i tolerantni prema djetetu i njegovom učitelju.
* Ohrabrujte, potičite, osnažite svoje dijete i pokažite mu da vjerujete u njegove sposobnosti i
napredovanje.
* Razvijajte djetetovu samostalnost, kreativnost i odgovornost prema školskim obavezama, ali
ih nikako ne izvršavajte umjesto djeteta.
* Imajte uvijek na umu da je učitelj vaš saradnik s najboljim namjerama prema vama i vašem
djetetu.
* Zajednički, otvoreno i kroz saradnju sa školom rješavajte svaki djetetov problem ili
eventualnu prepreku u učenju i učešću.
* Bez vaše saradnje učitelj ne može sam pomoći djetetu.
* Maksimalno se uključite u život i rad škole kao npr. rad Vijeća roditelja.
