Fidel Castro je u augustu napunio 90 godina, a tokom nedavnog govora na kongresu Komunističke partije najavio je svoju smrt.
“Svima će nam jednom doći čas”, izjavio je Castro zbog čega su neki delegati i zaplakali.
Tokom svoje vlasti od 1959. do 2006. godine prkosio je desetorici američkih predsjednika. Uspostavio je komunistički režim pred vratima Sjedinjenih Država i navodno preživio 600 pokušaja atentata.
Fidel Castro rođen je 13. augusta 1926. godine u Biranu na istoku Kube, u vanbračnoj vezi španskog useljenika koji je postao ambasador Angela Castra i njegove sluškinje. Poslije Fidelova rođenja njegovi roditelji ozakonili su svoju vezu.
Školu je pohađao zajedno s djecom najamnih radnika na farmama i od ranog djetinjstva svjedočio siromaštvu u kakvom je živjela većina Kubanaca.
Studirao je pravo u Havani i odmah se upleo u politiku na fakultetu. Mladi Castro nije tajio svoje ambicije. Kolegama je govorio da želi “slavu i ugled” i nije ni izbliza živio kao spartanski revolucionar, nosio je fina odjela i vozio kabriolet.
Po završetku studija otvorio je advokatski ured, ali mu je politika ostala strast. Godine 1952. natjecao se za mjesto u parlamentu, ali je puč pod vodstvom Fulgencija Batiste spriječio izbore. Batistina diktatura zaustavila je Castrovu građansku karijeru i pretvorila ga u revolucionara. Već godinu poslije Castro i šačica drugova napali su kasarnu u Santiagu. Pokušaj udara bio je tako loše planiran da ga je vojska s lakoćom osujetila. Urotnici su uhapšeni.
Savezništvo Castroa sa SSSR-om i doprema sovjetskih projektila na Kubu 1962. svijet je dovela do ruba nuklearnog rata. Ali se Castro unatoč tome pozicionirao kao jedna od ključnih figura Pokreta nesvrstanih.
Fidel se odrekao vlasti u julu 2006. zbog teške, ali nikad objašnjene bolesti. Dvije godine poslije njegov brat Raul i službeno ga je naslijedio na svim državnim funkcijama.
Raul nema harizmu starijeg brata, ali nije naišao ni na kakav otpor u preuzimanju vlasti, a u deset godina upravljanja državu je ponešto i liberalizirao.
Fidel je ostao snažan simbol. “On je neophodan i kao živući ideal i kao idealno opravdanje”, rekao je njegov biograf Volker Skierka, “naročito sada kad su zatoplili odnosi s Amerikom”.
