Predstavnice i predstavnici vlada i razvojnih partnera iz Bosne i Hercegovine, Albanije, Srbije, Bivše Jugoslavenske Republike Makedonije, Crne Gore, Gruzije i Moldavije na trodnevnoj subregionalnoj konferenciji “Socijalna zaštita za djecu-razmjena dobrih praksi” održanoj u Sarajevu od 16. do 18. oktobra donijeli su zajednički “Poziv na akciju”. Konferenciju je organizirao UNICEF u Bosni i Hercegovini uz podršku Regionalnog ureda UNICEF-a za Evropu i Centralnu Aziju (ECARO) i ureda UNICEF-a u zemljama učesnicama.
“Ne možemo si više priuštiti da i dalje ignoriramo gore navedene probleme. Vrijeme je da se uradi više da bi se odmah okončalo siromaštvo među djecom. Ovaj “Poziv na akciju” predstavlja zajednički glas učesnika u konferenciji koji pozivaju na daljnje ulaganje i adekvatnije sisteme socijalne zaštite za djecu. Vlade se pozivaju da uz podršku razvojnih partnera ubrzaju napredak u pravcu zaštite sve djece od siromaštva, neimaštine i socijalne isključenosti tako što će osigurati da sistemi i politike socijalne zaštite ojačaju putem planiranja na osnovu dokaza, putem praćenja i inovacija”, navodi se u “Pozivu na akciju”.
“Socijalni transferi za porodice i djecu značajno doprinose smanjenju siromaštva i neimaštine djece, uz istovremeno održivo poboljšanje njihovog blagostanja stoga treba osigurati da je vrijednost socijalnih transfera povezana sa stvarnim troškovima života, državnim granicama siromaštva, ili najnižom platom u zemlji. Socijalni transferi su povezani i koordinirani sa drugim suštinski komplementarnim intervencijama koje jačaju blagostanje djece, kao što su usluge socijalne skrbi i podrške i socijalno isključena djeca i njihove porodice moraju biti uključeni u prošireni niz socijalnih usluga koje uspostavljaju vlasti i nevladini partneri, na primjer dnevni centri, psihosocijalna podrška i savjetovanje, programi za zapošljavanje… Potrebno je ojačati i uskladiti socijalne transfere sa državnim prioritetima u oblasti obrazovanja, zdravlja, ishrane, ranog rasta i razvoja djece, suzbijanja nasilja u porodici, deinstitucionalizacije i dječije zaštite”, neki su od zaključaka “Poziva na akciju”.
“Programi socijalne zaštite obuhvataju najsiromašniju i najugroženiju djecu. Donijeti i provesti zakone, politike i programe socijalne zaštite koji su inkluzivniji za najsiromašniju i najugroženiju djecu i porodice, posebno one sa poteškoćama u razvoju, manjine i druge marginalizirane grupe; nisu diskriminatorne i; odgovaraju na više različitih potreba djece. Ojačati rad sa porodicama na terenu, komunikaciju i napore u smislu podizanja svijesti marginaliziranih porodica da bi one bile u stanju tražiti svoja prava po osnovu socijalne zaštite”, stoji u “Pozivu” uz konstataciju da navedeni ciljevi “počivaju na hitnoj potrebi da se više investira u socijalnu zaštitu od koje direktnu korist imaju djeca” te kako su socijalnoj zaštiti potrebni adekvatni financijski resursi:
“Proširiti fiskalni prostor za socijalnu zaštitu koja je prilagođena djeci, putem analiziranja potrošnje na socijalnu zaštitu, identificiranja dodatnih resursa ili mogućnosti stvaranja ušteda putem povećanja efikasnosti koje bi se mogle preraspodijeliti za socijalnu zaštitu za djecu. Istražiti i provesti dugoročne strategije finansiranja da bi se uspostavili novi programi i zaštitio i proširio fiskalni prostor za postojeće programe.”
Učesnice i učesnici Konferencije radeći na preporukama koje su na koncu unesene u “Poziv na akciju” istakli su da su djeca najvrjedniji resurs svake zemlje, konstatovali kako je siromaštvo djece velikog obima i ugrožava djecu na više različitih načina koji se uzajamno potiču, a iako su sistemi socijalne zaštite relativno dobro razvijeni u podregiji, mnogi ne uspijevaju osigurati djelotvornu zaštitu za najsiromašniju i najugroženiju djecu pa mnoga djeca i porodice u stanju potrebe nisu obuhvaćeni. Iznosi pomoći za one koji uđu u obuhvat često su nedostatni dok se rashodi za pomoć djeci i porodicama kao udio u rashodima socijalne zaštite smanjuju u nizu zemalja, a finansijska sredstva za socijalnu podršku i usluge socijalne skrbi su neadekvatna.
“ Djelotvorna socijalna zaštita za djecu je jedna od najboljih investicija za vladu. Njome se osigurava da i najsiromašnija i najugroženija djeca imaju pristojan životni standard i pristup zdravstvenim, obrazovnim i drugim uslugama i skrbi koja im omogućava da ostvare svoja prava i puni razvojni potencijal. Socijalna zaštita također doprinosi izgradnji socijalne kohezije, ekonomskom rastu i otpornosti kod suočavanja sa krizom”, poručenoje, izmeđuostalog, sa trodnevne Konferencije.
Izvor: zasvakodijete.ba
