Iako je dvadesetogodišnju Fatmu Bulić iz Tuzle sudbina vezala za invalidska kolica, želja za životom i pozitivna energija nisu je napuštali.
Završila je srednju školu i stekla zvanje mašinskog tehničara za kompjutersko projektiranje napredne tehnologije, objavila tri knjige, a bavi se i sportom.
Zaposlena je u Informativnom centru za osobe s invaliditetom Lotos, a kaže da je okružena divnim ljudima kako na radnom mjestu tako i inače u životu.
“Radim na divnom mjestu, među divnim ljudima, imam predivne prijatelje. Imam još divniju vezu s osobom koju sam samo mogla poželjeti. On je prihvatio svaki moj ‘nedostatak’ i pretvorio ga u nešto lijepo”, kazala je.
Prisjetila se svog životnog puta za koji kaže da nije lak, ali na tom putu volja i vjera u život nisu je napuštali.
“Još kao mala, iako osoba s invaliditetom, maštala sam o tome da ću jednog dana imati život kao i svi moji vršnjaci. Sve je počelo kad sam imala 16 mjeseci, zbog nemara ljekara. Uslijedila je oduzetost desne strane odnosno paraplegija. Kao djetetu bilo mi je teško gledati s prozora ostalu djecu kako se igraju, a ne moći im se i pridružiti”, naglašava Bulić.
Fatmini roditelji maksimalno su se trudili da se ona ne osjeća kao osoba s invaliditetom, učitelji i nastavnici u osnovnoj školi također su je dobro prihvatili kao i većina njenih vršnjaka.
“Ipak, svaki put kad bi se npr. trebala popeti u kabinet na spratu, u sebi sam osjetila taj ‘jaz’ između mene i njih. Stisnula bih zube, zažmirila i zamislila da je već prošlo ponavljajući u sebi, ko zna koji put ‘Proći će, uči, dokaži se znanjem, jednom će biti vrijedno svega ovoga'”, navodi ona.
I tako osam godina, iz dana u dan ponavljajući u sebi istu stvar, trudeći se da se izdigne iznad svog invaliditeta završila je osnovnu školu. Nakon toga upisuje Srednju mašinsku školu u Tuzli. Nažalost, ne redovno.
“Tokom tih godina, mislim da se mnogo toga promijenilo. Iako mi je bilo žao što nisam mogla ići s kolegama redovno i doživjeti taj proces, ponovo sam se trudila dokazati znanjem. Svaki dan sam sve više uviđala da to i vrijedi”, naglasila je.
Slobodno vrijeme ispunjava raznim aktivnostima, od pisanja do sporta. Dosad je objavila tri knjige, a zavidna mjesta i medalje osvajala je u raznim vrstama sporta poput plivanja, atletike, stolnog tenisa, boćanja, te u streljaštvu. Na posljednjim lokalnim izborima u BiH Fatma Bulić bila je i kandidatkinja za Općinsko vijeće grada Živinice.
“Kako sam rasla tako se i krug prijatelja proširivao. Imam stvarno tako divne ljude uz sebe, osobe koje su, kako se to kaže, za cijeli život. Zapravo, cijeli život radim u inat sebi i onima koji su mi pričali da ja ne mogu. E pa, ja mogu”, ističe Fama, koja od 15. godine radi i sa djecom osnovnih i srednjih škola, priča im na koji način da ruše predrasude u društvu.
Fatma Bulić zapravo ima život koji je kao djevojčica sanjala, maštala i na kraju i izmaštala.
“Volim svoj život, volim sebe, volim sve ljude i ono najbitnije, volim ove moje ‘točkove’. U ovom trenu mislim da nijedne druge ‘noge’ ne bi prihvatila. Ima još samo jedna stvar koju bih voljela reći, a to je da život nije ono što se događa, nego kako mi gledamo na to što se događa”, poručila je.
Fatma Bulić sudionica je projekta nazvanog “Jačanje kapaciteta osoba s invaliditetom za samostalni život u BiH” koji Informativni centar za osobe s invaliditetom Lotos provodi u partnerstvu sa švedskom organizacijom Stil iz Stockholma, a financiran je od Švedske organizacije za međunarodni razvoj (Sida), putem organizacije MyRight BiH.
Kao dio tog projekta štampan je i priručnik “Put ka samostalnom životu”, zamišljen kao pomoć mladim osobama s invaliditetom koji već žive ili su na pragu samostalnog života.
Izvor: Fena
