Kažu da “materijal” od kojeg smo “napravljeni” ovisi o svakodnevnim preprekama koje nam život postavlja. Jeste li kod izazovnih situacija u životu jaki kao stijena i dobro podnosite probleme ili vas prva prepreka već razbija na komade? Postoji li način da postanete otporniji?
Tako možemo biti osjetljiva osoba od stakla, čovjek od plastike, ali i od čelika. Zapravo, riječ je o tri najčešća tipa odgovora na stres.
Kada je riječ o mentalnom i emocionalnom zdravlju, postoji jedan odlučujući faktor – naše razumijevanje koji mehanizam obrane trebamo iskoristiti kako bismo savladali probleme. Dva najpopularnija mehanizma su bježanje (izbjegavanje) i stajanje (nepružanje otpora).
Priča se tijekom života stalno ponavlja – suočavamo se sa životnim preprekama, patimo strašno i krivimo sebe što nismo shvatili kako da iz svega toga izađemo, po mogućnosti nepovrijeđeni.
Ipak, umjesto da kažnjavamo sebe i tražimo krivca, trebamo obratiti pažnju na vrlo važnu stvar. Činjenica je da je želja da pobjegnemo ili stoički podnosimo udarce zapravo “programirana” reakcija mozga. Figurativno rečeno, to su “tvorničke postavke” koje se mogu nadograditi i unaprijediti! Baš kao što radite s mobilnim telefonom.
Te “tvorničke postavke” pomažu nam da preživimo i pomogla su nam u mnogim situacijama, čak i kada nismo bili svjesni. Ali, ona će nas rijetko odvesti do sreće. Kad bolje razmislimo, preživjeti nije isto što i biti sretan, zar ne?
Iz ovoga možemo zaključiti da je naša otpornost direktno povezana s kvalitetom života, a dublje razumijevanje mehanizma otpornosti može vam mnogo pomoći.
Zašto je nečiji mozak otporan na stres, a nečiji ne?
Većina ljudi često razmišlja o ovome. Zašto nesreću i nepovoljne okolnosti podnosimo i vidimo drugačije? Neki ljudi su kao stijene i njima se obično divimo na upornosti, optimizmu i sposobnosti da sve prevladaju. Drugi se odmah slome, neki se nikada više ne uspiju “sastaviti”.
Ključ otpornosti leži u našem mozgu. Ljudi koje doživljavamo kao otporne na stres imaju takav mozak, a pritom znaju kako da “isključe” anksioznost i iracionalne misli u ekstremnim situacijama.
Znanstvenici s Univerziteta u New Yorku sproveli su zanimljivu studiju, tijekom koje su otkrili direktnu vezu između odgajanja djeteta u zdravoj vezi i sredini i njegove sposobnosti da se bori sa stresom i anksioznošću u odraslom životu.
Dakle i to potiče iz djetinjstva. Djeca na koju se obraća malo pažnje, nose taj trag u svom mozgu. Najviše je pogođena amigdala, dio mozga zadužen za kontroliranje straha i emocija. To znači da dijete koje u djetinjstvu nije imalo dovoljno pažnje i nije se osjećalo sigurno, u budućnosti ne zna dobro vladati svojim emocijama.
Ljudi od čelika
Stres se doslovno “odbija” od ovih ljudi. Ipak, takav odgovor na stres može biti vrlo štetan; može nositi više rizika nego dobiti. Naime, kada se potpuno izoliramo od stresa, propuštamo priliku da naučimo važne životne lekcije. Ne postoji način da steknemo nova iskustva, koja bi nam pomogla da kasnije u životu ne ponavljamo takve greške.
Ipak, nijedna osoba na svijetu nije potpuno otporna. Nitko nije potpuno napravljen od čelika. Maska hladnoće koju ljudi nose na licu čisto je emocionalna i kao takva sklona pucanju i to kada se osoba najmanje nada.
Moramo shvatiti da nitko od nas ne može i ne treba biti zid o koji će se problemi doslovno odbijati. Tako nikuda nećemo stići. Naš zadatak je da usavršimo potrebne vještine koje će nam pomoći da se nosimo s problemima na najbolji način, ali i da ih riješimo.
Ljudi od plastike
Najveći broj ljudi na svijetu koristi baš ovu strategiju. Ljudi “od plastike” već imaju neku “ranu” izazvanu stresom ili nekim teškim problemom.
Takvi ljudi su fleksibilni, elastični poput plastike i to ih istovremeno čini otpornim. Tako “savitljivi”, oni su mnogo puta imali osjećaj da će pući, ali uglavnom se izvuku.
Ovo je definitivno najgori mehanizam. Kada se staklo slomi, više nema pomoći. Takve ljude i manji problemi mogu uništiti, rastaviti ih na djeliće koje više nitko ne može sastaviti.
Ljudi od stakla ili potpuno otupe i otuđe se od svega i svih ili budu potpuno uništeni.
Ključ zdrave otpornosti
Kako da postanemo otporni i ustrajni? Kako da ne puknemo pred udarcima sudbine? Ključ zdrave otpornosti postoji – morate naći sredinu između snage i fleksibilnosti, dostignuti razinu zrelosti koja će biti dovoljna da možete kontrolirati svoje emocije, ali potrebno je i postaviti prioritete i promijeniti svoj način razmišljanja i mehanizam obrane.
Ako dopustimo urođenom mehanizmu da prevlada, na kraju ćemo postati ljudi od stakla i slomiti se kada naiđe najmanja životna prepreka.
Ako vam mehanizam čelika djeluje kao najbolji izbor, ne zalijećite se. Ta taktika će vam uzeti svu energiju i učiniti da razmišljate samo o tome da ne budete povrijeđeni. Istovremeno ćete pravi život staviti na čekanje.
Ključ je da postanete neki “materijal” između plastike i bambusa. Materijal koji je fleksibilan, ali u isto vrijeme izdržljiv i dozvoljava da savladamo teškoće.
Počnite raditi na tome još danas!
Izvor: Atma
