Teško će bilo ko naći slučajnost u činjenici da je istog dana kada je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik poslije susreta s premijerom Srbije Aleksandrom Vučićem zavapio o tobožnjoj ugroženosti tog entiteta, te istovremeno na RTRS-u najavio u 2017. održavanje «veoma važnog referenduma za našu budućnost», iskazujući spremnost da ga, kako je rekao, prezentuje svijetu na način koji će biti razumljiv, jedan od najvećih heroja odbrane Sarajeva i Bosne i Hercegovine, Dragan Vikić, dobio optužnicu Tužilaštva BiH!
Zajedno s bivšim ministrom unutrašnjih poslova Republike BiH Jusufuom Pušinom i drugim osobama, a zbog sumnje za ratne zločine izvršene nad pripadnicima JNA u sarajevskom Velikom parku prije skoro 25 godina. Ova činjenica pogodila je sve istinske bh. patriote.
Sarajevo šuti
Onaj ko ne zna šta je Dragan Vikić značio za «grad za koji nije bilo umrijeti grijeh» i koliko su samo njegova pojava (primjerice u Skupštini RBiH u osvit agresije), kao i samo postojanje, doprinijeli elanu golorukih boraca Armije RBiH u odbrani jedine nam domovine, onda sigurno neće shvatiti zašto je autor ovih redova dvije pomenute činjenice doveo u vezu. Neki drugi to sigurno znaju, i to ne kriju.
Upravo zato se može primijetiti kako su se dijelovi bh., odnosno regionalnog pravosuđa, progonima Dragana Vikića, zajedno sa Naserom Orićem, Ahmetom Sejdićem, Sakibom Mahmuljinom, herojima Goražda, ranije Jovanom Divjakom, Ilijom Jurišićem, Ejupom Ganićem, Mehmedom Alagićem, Sefereom Halilovićem, Rasimom Delićem, sutra možda Atifom Dudakovićem, odavno približili pokušajima realizacije projekta u čijoj završnici se treba zabiti glogov kolac u srce ideje o samostalnoj, nedjeljivoj, suverenoj i cjelovitoj BiH, kao i njezinoj odbrani.
Treba to, konačno, jasno i bez uvijanja poručiti. Ali, Sarajevo, glavni grad čiju zastavu je ponosno nosio Dragan Vikić – sramno šuti.
Svaki ratni zločin jeste zločin i to niko nije i ne smije sporiti. To ovih redova nije cilj. Odnos prema ratnim zarobljenicima je propisan Ženevskim konvencijama i on se mora poštovati. Svaki čestiti, istinski borac Armije RBiH se tako i ponašao. Oni koji nisu, neka se stide.
No, nevjerovato je koliko u toj estradizaciji pravosuđa na putu do karikiranja pravne države (profesor emeritus Mirsad Abazović) tužilaštva jurišaju na «velika imena», bježeći od suštine odgovornosti i cijele istine.
Uostalom, gdje su vajni istražitelji bili četvrt stoljeća pa da baš između blagdana, poslije Božića, a uoči Nove godine lansiraju optužnicu koja praktično treba da pljune na samu ideju otpora agresiji i činjenicu odbrane jednog grada koji je 44 mjeseca bio u okruženju, grad u kojem je živote položilo 11.541 građanin, uključujući i 643 djece. Grad koji je svojim ponosom i neuništivim duhom izazivao divljenje cijelog svijeta. Ili je možda sve to opet neka slučajnost? Sarajevo i dalje šuti…
Istok i Zapad
Upravo Tužilaštvo BiH koje godinama dozvoljava da ga Milorad Dodik notorno ismijava, prekoseći otvorenim prijetnjama teritorijalnom integritetu zemlje, svoju snagu će rado pokazati na ljudima poput Vikića, koji je bio uzor svim onima koji su sačuvali njenu opstojnost i međunarodnu činjenicu.
Gdje su sada svi oni mamini i babini sinovi po sudovima, tužilaštvima i institucijama u Sarajevu koji su tako strasno spremni proganjati političke neistomišljenike svojih partijskih šefova, kada treba prijetiti novinarima? Gdje su veliki Bošnjaci i Bošnjakinje, patrioti…
Gdje su kada im se iz Banje Luke otvoreno baca rukavica u lice? Čijim interesima se podilazi s Draganovim glavom? Ili je karijeristima lakše (a i korist je veća ) proganjati Vikića i njemu slične koji su izrasli u simbole agresorskog poraza i činjenicu da Bosna nije, kako se očekivalo, šaptom pala. A o Dodiku i sličnima ćemo po sijelima pričati.
A možda sve to ima veze s činjenicom da Bosna i treba šatpom pasti?! Možda se zato i treba stati na vrat i Draganu, i Jusufu, i Jovi, i Iliji, i Atifu, i Naseru… Kičmi multietničke BiH, svih njenih građana i naroda.
Ponesi zastavu, Dragane Vikiću! Na ratnu, ne krvavu… Zajedno sa svojim momcima ponesi zastavu čistog obraza, čistog ratnog puta, zastavu antifašizma. Dragan Vikić se ne treba stidjeti borbe za svoju i našu slobodu.
Ovo su dani kada će ponovo postati jasno kome je Bosna i Hercegovina zaista mati, a ko će umjesto u njenu gledati u zastave bile one na Istoku ili na Zapadu.
A i ti ponesi zastavu – od Bosne, Vikiću!
Izvor: avaz
