Život je pun prilika za kojima bismo trebali iskoračiti iz svoje zone komfora.To nije uvijek tako lako i sigurna sam da je jednostavnije reći nego učinit.
Zato i pišem ovaj tekst da biste što bolje razumijeli i shvatili šta to znači za vas. Jer kad se već tako dobro osjećamo u njoj, pod pretpostavkom da se većina nas tako i osjeća, zašto bismo uopšte izlazili iz nečega gdje nam je lijepo i ugodno!?
„Komfort zona je bihevioralno stanje u kojem se osoba ponaša pod uticajem straha i neutralnosti, u kojem koristi ograničen set ponašanja i postiže vrlo niske rezulatat bez preuzimanja bilo kakvog rizika. (J.B.1991)“
Moram malo stati u odbranu zone komfora pa dodati da ona nije baš toliko loša niti negativna.Naprotiv, ona je itekako korisna, jer se u njoj nalaze naše rutine, navike i ona nam daje osjećaj kontrole i čini da imamo određenu stabilnost u našem životu, što je vrlo važno za naš balans. Ali onda kada dođe vrijeme i osjetimo da možemo više i da znamo da smo spremni za promjenu, to može biti dobar trenutak da iskoračimo i postanemo pravi istraživači svog života i počnemo otkrivati šta se sve to lijepo nalazi sa one druge strane.
Danas na ovaj ponedjeljak-koji-se-voli razmislite koliko ste i da li ste uopšte spremni izaći iz vlastite zone komfora i da li osjećate strah kada pomislite na to? Nije važno na koji dio vašeg života se odnosi taj izlazak.
Ako osjećate strah to je dobro. Jer je to znak da ste već jednom nogom iskoračili iz svoje zone i zona straha je nova zona, a ona vas vodi dalje. Međutim, nečega morate biti svjesni.
Ova nova zona, u kojoj ste se našli, koja se zove zona straha, može jako dugo da potraje i možete baš da se zaglavite u njoj, jer se u njoj nalaze naši izgovori, tuđa mišljenja, manjak samopouzdanja, ona rečenica „šta će drugi reći“, uvjerenja koja nam ne koriste, manjak vjere u sebe i nedostatak svjesnosti svojih sposobnosti, snaga i potencijala.
Potrebna je hrabrost da se krene naprijed. Potrebna je hrabrost da se pređe linija iza koje se nalazi zona straha iako u njoj nailazimo na određene prepreke, ali već kada ste dotle došli (na čemu vam čestitam) stvarno bi bila šteta da se zadržavate duže nego je potrebno, jer život ne čeka nikoga pa ni vas.
Svaki čovjek teži da zadovolji svoje potrebe i vi niste izuzetak u tome i to bi trebala biti određena motivacija ; težnja da zadovoljimo svoje potrebe za sigurnošću, partnerskim i emotivnim vezama, određenim postignućima, kvalitenim stilom života. Ali ako osjećate nezadovoljstvo, ako ste neraspoloženi i ako ste konstantno pod stresom i pritisak ne popušta onda ste možda zaglavili u nekoj od faza ili se niste makli s mjesta i to može biti razlog svega što vam se dešava i ne znate kako da nastavite.
Vidite. Za napredak vam ne trebaju džinovski koraci, ni neke grandiozne promjene, nije to poenta.
Poenta je da krenete manjim koracima i tempom koji odgovara baš vama na način da vam ne stvara stres, da vam bude ugodno, a opet da možete vidjeti rezultate svog rada i izlaska iz svih tih zona i da osjetite život kao pravu avanturu.
Isto tako znam i razumijem da vam se čini da idete u nepoznato i da nemate pojma šta sve tamo ima i šta sve može da se desi i to je uredu, ali isto tako znam da je to jedini put ka onome što želiš i da ne moramo uvijek misliti na nešto manje dobro. Šta ako bude bolje? Šta ako bude fenomenalno?
Vjeruj mi da jeste. Časna pionirska.
Happy Monday people!
Autorica teksta: Marijana Klapić
Trenerica ličnog i profesionalnog razvoja
Instagram: Ponedjeljak koji se voli
+387 61 73 11 72
klapicmarijana93@gmail.com
