Sjećaš se one igre sa časa fizičkog koja se zove graničar? Sigurno se sjećaš. Nekako mislim da su nas kroz tu igru pokušali naučiti šta znače granice u svakom smislu. Igra je zakon. Svašta se kroz nju nauči samo je pitanje koliko nam je nečega ostalo i kako smo nastavili da živimo uz sve ono što nas je oblikovalo do danas i jesmo li uspjeli shvatiti pravila igre.
Granice su smjernice, ograničenja i pravila koja svaka osoba kreira za sebe sa ciljem razumijevanja šta je prihvatljivo, razumno i sigurno u odnosu sa ljudima i koja su to ponašanja i postupci koje prihvatamo i za koja smatramo da se neće preći, u odnosu na granice koje smo postavili (ako smo uspjeli da ih postavimo).
Znaš i sam koliko se danas priča i piše o granicama i kako bismo ih trebali imati pogotovo kada je lični razvoj u pitanju. Međutim, doći do momenta u kojem smo ih prepoznali, da li su uopšte postavljene, koliko su one jasne i gdje je ta crvena linija iza koje niko ne smije preći, nije jednostavno. Ali kao i sve na ovom svijetu, to je izvodivo onda kada ih ljudi oko tebe bezobrazno počnu prelaziti, pomjerati i gurati se tamo gdje im nije mjesto, a tebi sve to dojadi i odlučiš da nećeš više tolerisati.
Danas na ovaj ponedjeljak-koji-se-voli razmisli gdje su tvoje granice u svakom odnosu? Na poslu, sa kolegama, partnerom, prijateljima, djecom, a i samim sobom?!
Da bi još bolje razumio šta znače granice i da bi znao jesu li one narušene važno je razumjeti koliko su važne za naše menatlno i fizičko zdravlje i da je nedostatak granica nešto slično kao da ostaviš vrata svoje kuće ili stana otvorena gdje u njega može ući i željeni i neželjeni gosti.
Jasno je da to niko ne želi, ali moraš priznati da, kada su u pitanju tvoje lične granice često dozvoliš više nego želiš. Jer ponekad možda samo želimo da budemo fini, dobri, da izađemo u susret ili da dobijemo neko priznanje koje nam je važno, pa tovariš na leđa više nego što možeš podnijeti, a ustvari želiš da se osjetiš važnim. Ili imaš potrebu da pomogneš svima i onda kada to od tebe niko ne traži pa nastaju nesporazumi i nerazumijevanja i onda to košta vremena, energije i dokazivanja koje ne vodi ničemu.
U cijeloj ovoj priči oko granica važno je reći da uvijek težimo ka balansu i umjerenosti pa da ne bi otišao iz jedne u drugu krajnost moraš biti svjestan i da prevelika ograničenja u odnosu na druge ljude mogu voditi ka izolaciji, socijalnoj distanci i povlačenju što, naravno, nije cilj.
Granice koje postavljaš moraju biti zdrave i njihov smisao je da povećaju osjećaj vlastite vrijednosti i ljubav prema sebi. Da taj najvažniji odnos, odnos samog sa sobom, gradiš na zdrav način. Da si podigneš sampouzdanje i kroz razmijenu sa drugim ljudima dijeliš one stvari za koje si spreman da podijeliš i ako u tom trenutku to ne želiš i smatraš da nije vrijeme i mjesto, imaš apsolutno pravo da to ne uradiš i da na takav način sačuvaš svoj mir. A ako se nekome to ne sviđa i nema razumijevanja, onda to i nije odnos ili osoba koja zavređuje pažnju. Barem ne u tom trenutku.
Niko se neće na ovaj način brinuti za tebe.To je tvoja odgovornost i dužnost. To je odgovornost svakog od nas. Važno je razumijevanje i suosjećanje prema drugima, to bez daljneg, ali isto tako je važno da sve to pokažeš samome sebi.Budi graničar svog mira.
Happy Monday people!
P.S.
Tema je sjajna i toliko toga želim još s tobom da podijelim,zato će se tekst nastaviti narednog ponedjeljka gdje ću podijeliti kako i na koji način da se postave zdrave granice, a da se ne osjetiš krivim i još par super korisnih savjeta, do tada razmišljaj o svojim granicama.
Autorica teksta: Marijana Klapić
Trenerica ličnog i profesionalnog razvoja
Instagram: Ponedjeljak koji se voli
+387 61 73 11 72
klapicmarijana93@gmail.com
