Ljudi su bili skeptični, a 2004. godine grad je imao ozbiljnih problema s prodajom novo sagrađenih stambenih jedinica. Onda su napravili plažu, i projekt je, iako se pokazao vrlo skupim, uspio…
Tuzla, treći najveći grad u Bosni i Hercegovini, početkom 2000-ih godina nije imao svijetlu perspektivu. Grad je trpio teške posljedice rata 90-ih, ekonomski se borio s recesijom, niskim plaćama i masovnim iseljavanjem ljudi u potrazi za boljim sutra. Grad je, ukratko, tonuo, ali ne samo metaforički, već i doslovno.
Tuzla je, naime, izgrađena na obali drevnog Panonskog mora, a stoljećima se s tog područja rudarila kamena sol. Međutim zbog toga su početkom 2000-ih, čitavi dijelovi grada počeli tonuti.
Otprilike u to doba, na čelo lokalne vlasti došao je Jasmin Imamović, novi gradonačelnik. Upravo je on, piše The Guardian, ozbiljan tuzlanski problem pretvorio u najveću prednost i motor revitalizacije toga grada. Zaposlio je, naime, tim stručnjaka kako bi napravili umjetno jezero dovodeći slanu vodu na površinu i održavajući ju na stabilnoj razini. I uspjeli su, 2003. godine otvoreno je Panonsko jezero, površine 1115 kvadratnih metara, koje je postalo srce gradskog života.
Prošlog ljeta jezero je posjećivalo do 13.000 ljudi na dan, a mnoge od njih privlačila su, navodno, ljekovita svojstva jedinog slanog jezera u Europi.
Danas, piše Guardian, na nekad oronulom gradskom prostoru, odzvanja dječja cika i igra, parovi se sunčaju, a obitelji šeću od i do starog grada po čuveni burek.
Tuzlansko gospodarstvo preporodilo se. Turizam i uslužne djelatnosti sada su dva najveća sektora, što je radikalni zaokret u odnosu na grad koji je godinama živio od rudarstva, a koji je bio poznat po elektranama na ugljen te smogu i onečišćenom zraku. Promjena je bila velika, a nisu ju svi u startu dočekali s dobrodošlicom.
– Neki mještani bi bili zadovoljniji da se novac uložio u druge industrije, posebno oni koji su prije rata bili zaposleni u sada napuštenim rudnicima ugljena i soli. Ali danas se većina ljudi slaže da su jezera bila dobar potez – ispričao je jedan od lokalnih mještana Dalibor Brkić.
Naime, drugo jezero, koje je uključivalo i arheološki park te repliku neolitičkih nastambi, gradonačelnik Imamović dao je izgraditi 2008. godine, dok je treće jezero napravljeno 2012. godine.
Primjer naših susjeda, inače, nije jedini primjer pokušaja jačanja gradske ekonomije stvarajući ‘prirodne’ turističke atrakcije. Neki od svjetski najpoznatijih primjera su Palm Jumeirah, ogromni otok u obliku palme, kao i The World, umjetno izgrađen arhipelag otoka koji podsjećaju na kartu svijeta, u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.
Nešto manjih razmjera, ali svejedno velik projekt, je plaža Barceloneta, izgrađena 1992. godine povodom Ljetnih olimpijskih igara u Barceloni. Najveća plaža glavnog grada Katalonije jedna je od najposjećenijih turističkih destinacija u Europi, a 2017. godine posjetilo ju je 8,9 milijuna ljudi.
Umjetnu plažu su isprobali i u Amsterdamu. Naime, 1998. godine gradske su vlasti krenule graditi umjetne otoke istočno od gradskog centra, kako bi riješili veliki problem stambenog zbrinjavanja. No, ljudi su bili skeptični, a 2004. godine grad je imao ozbiljnih problema s prodajom novo sagrađenih stambenih jedinica. Onda su napravili plažu, i projekt je, iako se pokazao vrlo skupim, uspio.
