Sjećam se tog 12. maja 1992. godine i sjednice Narodne skupštine Republike Srpske u Banjaluci na kojoj su izglasani ciljevi koje je srpski narod, na čelu sa vama, trebao ostvariti da bi građanima, a preciznije rečeno srpskom narodu, bilo bolje. Bilo bi dobro da se prisjetimo tih ciljeva:
1. Državno razgraničenje od druge dvije nacionalne zajednice,
2. Koridor između Semberije i Krajine, uspostavljanje koridora u dolini rijeke Drine, odnosno eliminisanje Drine kao granice između srpskih država,
3. Uspostavljanje granice na rijekama Uni i Neretvi,
4. Podjela grada Sarajeva na srpski i muslimanski dio i
5. Uspostavljanje u svakom od dijelova efektivne državne vlasti,
6. Izlaz Republike Srpske na more.
O samim ciljevima i načinu njihovog ostvarivanja istih neću govoriti jer o tome će govoriti istoričari kada se otvore razni arhivi, mada o tome danas veoma precizno govore mnoga dokumenta, svjedočenja i presude, kako lokalnih sudova tako i Suda u Hagu.
A šta imamo danas?
U odnosu na 1991. godinu u Bosni i Hercegovini, a samim tim i u Republici Srpskoj, nedostaje 279.371 Srba. Prema informacijama Republičkog centara za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Repubike Srpske u ratu je poginulo ili ubijeno 26.714 Srba. Neki su umrli poslije rata od starosti, bolesti ili neimaštine, ali su se u tom periodu neki i rodili. Ne smijemo zaboraviti da su neki stanovnici Republike Srpske došli, mada ne svojom voljom i iz Virovitice, Karlovca, Ogilina i Karlobaga.
Obrni okreni danas u Bosni i Hercegovini nedostaje nešto više od 250.000 Srba.
U redu, neki su Bosnu i Hercegovinu napustili bježeći od rata. Otišli su u Srbiju, Crnu Goru, u zapadnu Evropu, Kanadu i Ameriku, a neki su se zaustavili tek u Australiji ili na Novom Zelandu.
Kako god, popis iz 2013. kaže da nas nema.
Dragi moji stvaraoci, dok ste etnički čistili Republiku Srpsku 90-ih od Bošnjaka i Hrvata, u skladu s prvim strateškim ciljem, odlazili su i Srbi.
Nisam siguran da je za vas 14 posto Bošnjaka koji žele da žive u našem entitetu uspjeh ili neuspjeh? Sa Hrvatima ih ima skoro 16 posto. Imamo li u vidu ciljeve iz 1992. godine to je neuspjeh, ali vrijeme to jest starost, bolesti i neimaština će učiniti svoje. Nestaće uskoro i oni.
Nisam siguran da li je za vas “stvaraoce” dvadeset godina poslije rata uspjeh ili neuspjeh manje od 3 posto Srba u Federaciji BiH?
Izgleda dragi moji “stvaraoci” Republike Srpske, da smo manje ljudi izgubili u ratu, a mnogo više u miru.
Izgubili smo jedan grad veći od Banjaluke i šta nam znači teritorija, ako na njoj ne žive ljudi? Otiđite stvaraoci Republike Srpske do Rudog, Ribnika, Kneževa, Šekovića ili Kalinovika da vidite kako priroda i smrt pobjeđuju srpstvo.
Odlaze iz Republike Srpske razočarani u sistem i umorni od ispraznog nacionalizma, lažnog patriotizma, praznih priča i jalovih obećanja političara. Odlaze, zbog korupcije koju svi vide osim policije, tužilaca i sudija.
Odlaze, zbog nepotizma i partijskog zapošljavanja koje se više i ne krije. Odlaze, jer žele da rade i žive od svog rada. Odlaze jer su umorni od nepravde i čekanja. Odlaze, jer ne žele da u 21. vijeku žive po pravilima iz 90- ih godina prošlog vijeka.
Svi odoše, samo vi nikako da odete.
Izvor: Srđan Puhalo/Frontal
