Kao i mnogi moji sugrađani, građani Tuzle, morao sam progovoriti o nečemu čime sam iznerviran, a dešava se u mojoj okolini.
Svi smo svjedoci dugogodišnje situacije u našem gradu, koliko dobre toliko i loše. Svjesni smo toga koliko se (ne) ulaže u poboljšanje života građana, povećanja sadržaja za omladinu, omogućavanja lakšeg života penzionera. Neću spominjati stranke niti imena, mislim da je više svima preko glave svaljivanja krivice na ove ili one.
Naime, tema o kojoj želim pisati jeste prostorno uređenje grada Tuzle. Proteklih nekoliko godina izgradilo se nekoliko lijepih stvari, međutim kada je u pitanju jedna stvar koje se kao dijete sjećam i koja je meni, građanu Tuzle toliko draga, ne mogu ćutati i ne prigovarati.
Fontana prvog tuzlanskog kipara Franje Ledera, velikog umjetnika i stvaraoca čija najpoznatija djela čine Tuzlu prepoznatljivom, trune i urušava se iz dana u dan. Zašto? Kako vas ne grize savjest što djelo velikog Tuzlaka propada? Po meni je to djelo neprocjenjivo i sasvim neuporedivo sa ostalim ukrasima grada.
Nadam se da će neko nadležan pročitati ovaj tekst i malo razmisliti o ovome.
Nedim Musić
