Nedavno je u Tuzli neformalna grupa građana postavila ploču s imenom i nadimkom Đorđa Balaševića na most koji spaja Gradski park i Kompleks Panonike. Međutim, ovaj čin poštovanja prema pokojnom kantautoru doveo je do serije problema.
Jedan od inicijatora i realizatora ideje da se ovaj most nazove po Panonskom mornaru Sinan Alić dobio je nalog od tuzlanske inspekcije da mora u roku 24 sata ukloniti spornu ploču.
Biljana Skoković – Tomić podijelila je na svom Facebook profilu status gdje objašnjava da je njen prijatelj Stanko Petrović imao potrebu da se oglasi povodom skidanja improvizirane ploče na mostu kojem su Tuzlaci pokazali kolika je vrijednost bio Đorđe Balašević.
Njen status prenosimo u cijelosti:
Moj prijatelj Stanko PETROVIĆ imao je potrebu da se oglasi u povodu skidanja improvizirane ploče na mostu kojem su Tuzlaci, dušom, srcem i poštovanjem pokazali kolika je vrijednost bio Đorđe Balašević. Zapanjuju negativni komentari pojedinaca koji su pokazali da ne vide dalje od svog nosa, prepotentni naduvanci, neznalice…. Riječju ne znaju, ne razumiju da se istorija ne piše u njihovom dvorištu, niti se kvaliteti čovjeka stiču pljuvanjem po svemu što nam se ne sviđa. Veliki ljudi zato i jesu veliki jer ih sitne provincijalne duše ne mogu doseći da žive još stotinu godina. One se guše u svom prostakluku i provincijalizmu. Zato svi vi koji bi upoređivali ono što se usporediti ne može zapamtite da svijet ide naprijed zahvaljujući pozitivnim procesima. I ljudima kreativcima, a ne primitivcima. Uprkos svemu novi naziv mosta je rođen. I ostaće u našem sjećanju i poštovanju prema mrtvom pjesniku…
Stoga prenosim Stankovu objavu u cjelini:
“Danas čitam kako je gradska komunalna inspekcija naredila da se ukloni pločica sa pješačkog mosta iznad sjeverne saobraćajnice u Tuzli, a koju su prije dva dana postavili građani u čast Đorđu Balaševiću. Pa eto da tim povodom kažemi kako nisam ljut na komunalnu inspekciu, jer oni su samo obavili svoj dio posla, istina, možda ih je netko za tu namjeru ubrzao, ali sam više nego zgrožen velikim brojem negativnih komentara koji su uslijedili nakon što je ista postavljena. A ti, ili takvi, očito nisu shvatili, ili nisu htjeli, da je postavljanje pločice ustvari imalo simboličan značaj. I što se mene osobno tiče, apsolutno mi nije važno da li pločica i dalje stoji na mostu ili ne, taj MOST je prije dva dana dobio svoje IME. I ono će tako ostati u našim glavama, a to i jeste ono najvažnije. Ostati će i u glavama spomenutih kritičara, jer će kada god budu prolazili ispod, ili iznad njega, sjetiti se, htijeli to ili ne i Đorđa Balaševića…Dakle, dijete je rođeno, ljuljat ćemo ga!
“San je ono što se želi, a život je buđenje!”..
Također, danas…danas je bilo živo u gardu, posebno u centru, ali i na drugim mjestima kroz koje sam prolazio. Valjda što je sunčan dan, pa ljudi iskoristili. Neka, lijepo je to bilo vidjeti, jer protekla zima, mada još uvijek kalendarski traje, je taj prizor onemogućavala. Inače, ne volim kada je hladno, nisam niti ljubitelj kiše, mada ponekad je potrebna, i ne samo kako bi nadojila zemlju, nego kako bi i moje misli malo obuzdala. I ne volim kada je grad pust, a opet, ne volim niti veliku gužvu. Ja volim sredinu, i najčešće se nje i držim. A šta još volim? Volim ja puno toga i teško mi je sve to nabrojati, ali eto, volim lijepe stvari, volim i FoxTrot, Vacer, a volim i Mambo…i još puno toga…Volim i to što ćemo most iznad sjeverne saobračajnice zvati mostom Panonskog mornara…!!!
“Ne lomite mi bagrenje,
bez njih će me vetrovi oduvati.
Pustite ih, moraju mi čuvati
jednu tajnu zlatnu kao dukati:
ne lomite mi bagrenje, pod njima sam je ljubio,
bosonogu i odbeglu od sna.”…
