Valter Tuzlanski

Otrovne gljive neće ni goveda ni crvi, a čovjek pogriješi: “Ne igrajte se”










Rastu na okrajcima livada, blizu šume i u njoj samoj, na proplancima, tamnijim mjestima, ali i osunčanim istočnim stranama. Pravi su ukras prirode raznih boja, a neke su prava čuda kao da ih je likovni umjetnik u svojoj mašti nacrtao.

Ne zna se zašto, ali priroda se pobrinula da mnoge gljive ili pečurke nisu za upotrebu jer sadrže razne otrovne supstance. Tako se i klasifikuju na otrovne i jestive gljive.

Trovanje pečurkama nije bilo u skorije vrijeme

Na području Tuzlanskog kantona kao i još nekim gradovima u Bosni i Hercegovini, proteklog je mjeseca zabilježeno više slučajeva trovanja zbog čega su mnogi završili u bolnici.

Ljekari su kategorični – ako se nakon konzumacije pečuraka osjete čudni simptomi hitno treba potražiti najbližu zdravstvenu ustanovu.

Simptomi trovanja gljivama kod pacijenata su povraćanje, mučnina, zatim proliv, a može doći i do poremećaja svijesti. Ukoliko prođe osam sati od konzumacije gljiva otrovnica pristupa se bolničkom liječenju. Prvo se u bolnicama ispira želudac i crijeva od toksičnih materija, a onda se propisuju dalje terapije”, kaže ljekar

Razlikovati jestive od nejestivih 

Za razliku od onih ljubitelja prirode koji poznaju i beru samo dvije, tri vrste pečuraka, profesor Mario Arsić iz Višegrada je pravi ekspert da prepozna otrovnu od neotrovne.

“Od jestivih u proljeće počnu da se pojavljuju reduše, smrčak, šljivovače pa onda ide crna ljetna truba, pa vrganj, lisičarka, medveđa šapa, blagva, ježevica, divlji šampinjon. U ovo doba aktuelne su jesenke, sunčanice i jesenji vrganj. Ovdje je najrasprostranjenija jesenka ili rujnica koja je slična otrovnoj brezovači, a koja luči bijelo mlijeko dok je to kod jesenke narandžasto“, navodi Arsić.

Kako kaže, s gljivama se “ne treba igrati“, jer iako danas postoje i enciklopedije i programi na internetu uz pomoć kojih se prepoznaju gljive, napominje “teorija je jedno, a praksa drugo”.

Zanimljivo je da pitome pa i divlje životinje po njuhom prepoznaju otrovne od neotrovnih gljiva. Seljaci kažu da je prava rijetkost da se goveče ili ovca otrovalo gljivom. Oni ih jednostavno obiđu dok pasu travu i tako gljive ostaju dok ne istrule.



Možda će Vas zanimati i:

Back to top button