Otac jedne od djevojčica koja je nastradala u OŠ “Vladislav Ribnikar” u Beogradu gostovao je u emisiji Utisak nedjelje gdje je ispričao da je djeci koja pohađaju tu školu, na jednoj vrsti terapeutske seanse, puštana narodna muzika kao način povezivanja sa stradalima.
Slobodan Negić je otac djevojčice koja je žrtva masovnog ubistva koje se u beogradskoj školi dogodilo ranije tokom ovog mjeseca.
Djeca te škole polako se vraćaju u klupe, nastava još uvijek nije započela, ali se već odvijaju razgovori podrške sa djecom.
Negić je, gostujući u Utisku nedjelje Olje Bećković, govorio o tome da su neka djeca na psihoterapijama po povratku u školske klupe “slušala narodnu muziku” i kako je rekao, “povezivala se sa duhovima i dušama svojih nastradalih drugara” u prisustvu psihoterapeutice.
“U ‘tamnoj psihoseansi’ koju je djeci držala doktorica Ranka Radović, uz znanje direktorke škole, ona je djeci puštala narodnu muziku i govorila im da treba da se povežu sa duhovima i dušama svojih poginulih prijatelja i prijateljica. Ne postoji niko ko može da objasni kako se to dogodilo. To je bilo bez znanja roditelja, djevojčica koja je tome prisustvovala je došla kuću uplakana, u traumi, rekla je da su bili na seansi, rekla je da je bilo odvratno,” ispričao je otac nastradale djevojčice Sofije.
On je rekao i da je bio na sastanku roditelja nastradale djece i predstavnika svih relevantnih institucija Republike Srbije i da je pitao ko je doktorka Ranka Radulović, a da niko od prisutnih nije znao o kome se radi.
“Također, nastao je tajac kada sam danas to iznio na toj sjednici,“ rekao je Negić.
On je i objasnio da je “doktorka Ranka Radulović zaposlena na neuropsihijatrijskom odjeljenju KBC-a, a da ju je poslalo ministarstvo zdravstva, kao neko ko treba da pomogne u toj situaciji djeci i roditeljima”.
Negić je rekao da će iskoristiti sva pravna sredstva kako doktorica više nikada ne bi radila i naveo da je direktorka u izvještaju koji je napisala o napretku djece u radu sa terapeutom u jednom dijelu napisala “da je u početku bilo određenih problema u komunikaciji između djece i terapeuta, ali su ti problemi prevaziđeni i uspostavljen je kontinuitet psihoterapijske pomoći.”
“Ako iz te rečenice neko u tome vidi javnu namjeru da se kaže šta se dogodilo neka kaže, ja ne vidim,” rekao je on.
On smatra da direktorica koja je sačinila takav izvještaj ne treba da bude više na toj funkciji kao i da svi koji su odgovorni moraju da odgovaraju.
Negić je rekao i da poštuje odluku Vijeća roditelja i da treba svi da je poštuju jer je donijeta uz koncenzus.
“Ne možete im liječiti traumu na mjestu gdje se ona dogodila. Tamo gdje sam čekao moju Sofiju,” rekao je Negić.
