Društvo novinara Bosne i Hercegovine objavilo je sjećanje posvećeno kolegi Nisvetu Džanki u kojem se podsjeća da je 30. maja 2012. godine u Kliničkom centru Tuzla zabilježeno da je Nisvet Džanko napustio ovaj i otišao na drugi, “neki kažu bolji svijet”.
Prošlo je od tada punih osam godina, kako je otišao kolega novinar, ljudina Nisvet Džanko, koji je svojom kariranom košuljom spajao kockice ove čudesne zemlje, a i danas nam se čini kao da je samo na trenutak nestao ili bolje kazano zastao u faktografskom bilježenju one dobre zemlje, što se Bosnom i Hercegovinom zove.
Isto toliko godina prošlo je od manifestacije Novinar godine, koju je Društvo novinara Bosne i Hercegovine, te 2012. godine, organiziralo početkom maja na Karaotoku kod Čapljine. I na kojoj je Nisvet Džanko ponio priznanje Novinar godine kojem se tako iskreno obradovao kazavši „samo sam od mjesne zajednice Buća Potok, dobio zahvalnicu“. I razvukao onaj svoj osmijeh, a oči mu tonule. Znao je da ga čeka teška borba.
Osam godina poslije njegovog fizičkog odlaska, emitira se njegova Pozitivna geografija na Radio-televiziji Federacije Bosne i Hercegovine, u kojima ga gledamo na njegovim putovanjima i razgovoru sa dobrim ljudima u svim krajevima ove zemlje. Onima koji se vesele životu, radu, sportu,komšiji. Baš kao i on.
Iza Nisveta Džanke ostala je Pozitivna geografija, sjećanja, karirana košulja u restoranu kod Fehre. I u njemu specijalitet „Džankini ćevapi“. I danas kao i tada, želimo vjerovati, da je Nisvet Džanko, negdje gore pronašao sebi slične, i vrijeme krati razgovorom dok čeka neku novu priliku i nas kod sebe.
