Prošli su Izbori. Prošla je glasačka pompa i lobiranje. Prošla je priča “naši su bolji od vaših”, “mi smo najjači”, “ne može nam niko ništa”, “vi ste sitne ribe”.
Piše: Belma Krajišnik
Kada kažeš Izbori, to znači da smo trebali BIRATI, a ne doslovno GLASATI za ono što nam nameću dvije i kusur decenije. Profućkali smo šansu. Propale su nam vizije, dozvolili smo da nam voz nastavi jurišati u istom pravcu. U propast. Možda nismo ni mi. Možda su nam mrtvi djedovi, nane, komšije i poznanici skrojili sudbinu. Vidiš, jedino mi je logično da su takve hiljade glasova pripale ovakvom, sada već, predstavniku svih nas.
Propustili smo priliku da nas vodi neko kvalitetan samo zato što nije zelen, nije crven, nije bio u zatvoru, nema zaposlenu svu nesposobnu familiju u svim postojećim i izmišljenim institucijama, nije pokrao od nas milione i grickao hljeb gledajući nas gladne.
Propustili smo ga jer iza sebe nije imao lopovsku mašineriju koja nas je dovela u ovakav propast.
Oprostite nam, Mirsade, što ste predobri za ovu zemlju. Oprostite nam, jer nismo znali cijeniti vaš lik i djelo. Oprostite nam jer smo ponovo dokazali da želimo istog čobana na čelo naše skupine. Oprostite nam jer smo opet pristali da nam život kroje ljudi bez zuba, harizme, bez osmijeha, bez znanja, bez milog glasa, bez ijedne iskre u sebi. Oprostite nam što smo dozvolili da nas ponovo vode oni koji nemaju ništa osim konce na leđima da se njima upravlja kao marionetama.
Oprostite nam, Mirsade Hadžikadiću, što nismo znali prepoznati vašu iskru, što nismo kritikovali medije zbog blokiranja vašeg rada, što ćemo i dalje propadati u zemlju kada vidimo naše šatro predsjednike kako van granica zemlje koju su uništili ne znaju progovoriti riječi stranog jezika. Oprostite nam jer ne želimo promjene.
Kada spakujete kofere i krenete u Ameriku, povedite i nas. Mi ovakve, nametnute predsjednike, ne želimo.
