Osjećam se poniženo, jadno i ružno, jer deveta je godina kako su mi obećali da će sportska dvorana na Grbavici nositi ime po mom sinu Goranu Čengiću, kaže na početku razgovora za “Nezavisne” Nataša Zimonjić-Čengić.
“Zamislite kako se osjeća čovjek koji je neprekidno u središtu svega toga. I dođe mi da kažem, da im poručim preko svih medija u BiH, da mi ne spominju sina više”, naglašava Zimonjić-Čengićeva.
Podsjećamo, Goran Čengić, vrsni rukometaš Bosne i Crvene zvezde, ubijen je 1992. godine u toku rata na Grbavici jer je htio spasiti komšiju Husniju Ćerimagića. Odluka Općinskog vijeća Novog Sarajeva nije po volji građana, što govori i veliki broj negativnih komentara građana na društvenim mrežama, ali i grafit koji je osvanuo krajem prošle sedmice na samoj dvorani, koji je glasio “Dvorana Goran Čengić”.
Nataša Zimonjić-Čengić pita vijećnike u općini Novo Sarajevo zar djelo njenog sina ne zaslužuje da se jedna dvorana zove po njemu.
“Ako ne zaslužuje, šta onda reći, jedino mogu zabraniti da se moj sin više spominje”, ističe Goranova majka. Priča nam da ima i pismo tadašnjeg, ali i aktuelnog načelnika Nedžada Koldže, u kojem navodi da je uputio inicijativu da se dvorana nazove po njenom sinu. “Sami su sve to inicirali, a sada gaze svoju riječ”, kaže ona.
Ostatak čitajte OVDJE
