Njena veza od samog početka nije bila kao i svaka druga. Počela je mnogo bolje, idealnije, toliko da se pitala je li je moguće da je tolika sretnica da upozna čovjeka kao što je on. No, obično ono što djeluje nestvarno i jeste takvo. Potpuno je drugačije od onog kako djeluje na prvi pogled.
Konstantna pažnja, pokloni, pomaganje u kuhanju, razumijevanje, saslušavanje i savjetovanje bili su dio svakodnevnice Amre Salihćehajić.
No, ubrzo više nije bilo dobro što njen tadašnji momak zna njene “najslabije tačke” i njeno povjerenje u njega bilo je najgora stvar koja joj se desila.
“Sve je počelo kada se počeo buniti oko nekih mojih životnih navika, kao što su cigarete, crveni ruž, crveni nokti, šminka, kratka suknja, jer je on smatrao da žensko ne treba tako da se ponaša ili oblači. Kada sam mu se suprotstavila s argumentima, krenulo je psihičko nasilje, a onda, kada je vidio da mi je karakter jači nego što je mislio, krenulo je i fizičko nasilje.” – počinje svoju priču Amra.
Jedna od karakteristika manipulatora jeste da će uvijek pokušati da pridobije prijatelje/ice i porodicu osobe s kojom je u vezi. Oni će se ponašati kao izrazito empatične osobe, altruisti i kroz svoje aktivnosti odavat će utisak dobre, mirne osobe.
Bili su to postupci i Amrinog partnera. U početku su njene prijateljice bile sretne što je konačno pronašla nekog kao što je on, ali kada niste isuviše vješt manipulator ili imate prijateljice koje su sa isključenim emocijama i kritičkim rezonovanjem, onda to ne može trajati dugo.
Vrlo brzo su uvidjele da mnoge stvari nisu kakvim se čine na prvi pogled i krenuli su prvi alarmi: treba da završi svoju vezu sa njim, on je iskorištava i počinje zlostavljati!
“Bilo je nekoliko situacija fizičkog nasilja, no daleko je opasnije bilo psihičko koje ostavlja duboke tragove u psihi jedne žene. Fizičko nasilje vrijeme ukloni s vaše kože. Kontrolirao me je u svakom smislu: gdje sam, s kim sam, kad ću kući, ko mi je lajkao objavu, ko mi se javio, ko me je bocnuo na FB-u… Prije nego što sam izašla na kafu s prijateljicama nazvao bi me na video poziv da vidi kako sam se obukla i da li je to primjereno za odlazak na kafu. Branio je i da koristim parfem, jer je smatrao da ću uz pomoć mirisa privući druge muškarce.” – kaže Amra.
Nakon niza situacija i sve lošijeg osjećaja koji je imala u sebi, Amra je počela shvatati šta se dešava. Međutim, već je postala žrtva nasilja, a to je sa sobom nosilo i neke druge misli, razmišljanja i poteze. Koliko god je bila svjesna da treba prekinuti tu vezu, plašila se kako će njen život izgledati poslije njega, s obzirom da je odvojio od prijateljica i od obitelji.
Ubrzo nakon toga prekinula je svaki kontakt sa njim. Problem se javljao što je uvijek pronalazio način da dođe do nje. Odlučila je potražiti pomoć. Kontaktirala je Vive žene i već sutradan je bila pozvana na razgovor i terapije koje su trajale punih 8 mjeseci.
“Kada se sve utiša, za mene je značilo opasnost da to nešto znači, pa sam u dogovoru sa stručnim osobama odlučila da mu se javim da vidim “kako diše” u smislu da li je još zainteresiran za mene, jer je bilo lakše da mu postanem dosadna ako “želim nešto s njim” nego da ga ignoriram i time u njemu probudim bijes. Naravno, svaki nasilnik je profil osobe za sebe i na svakog ne vrijede iste metode.” – priča Amra.
Nakon što je sve uspješno okončano Amra je napravila film o nasilju i to je bilo njeno obećanje psihoterapeutkinji koje je dala na zadnjoj terapiji: borit će se protiv nasilja nad ženama!
Film je zasnovan na istinitim događajima i snimljen je u Kalesiji i u Banovićima sa mladima iz tih zajednica.
Amra Salihćehajić završila je svoju priču riječima: “Jako je važno da ne šutimo o tome! Želim da ohrabrim mlade žene da se hrabro tome suprotstave, da progovore, da ih ne bude strah posljedica, jer postoji čitav tim ljudi koji mogu da im čuvaju leđa i budu potpora kada žele da prijave nasilnika. Nasilje je prisutnije nego što mislite, žene o tome šute, jer misle da su one krive, a ustvari o tome i o pravima žena treba javno i glasno da se govori. Moj cilj je da im probudim svijest o tome!”
