Ona govori da želi da ode, ali ne može. I dalje ostaje. Ne razumiješ zašto, ali pretvaraš se da razumiješ. Teško ti je shvatiti takve veze koliko i njima izaći iz njih.
Zamisli na par trenutaka da si ona. Udubi se u njenu priču i zamisli da je tvoja.
Izašli ste na prvi sastanak. On se toliko smješka da se i ti počneš smješkati sa njim. Gleda te dok pričaš o svom životu i tome kako voliš dubokoumne razgovore, a imaš osjećaj da mu pogled prodire direktno u tvoju dušu. Obraća pažnju na tebe kao da si jedina djevojka na svijetu. Jednostavno je savršen.
To je momak kakvog si tražila čitav svoj život. To je momak koji ti je potreban. Uz lagani flert i smijeh, šale i letimične dodire, počinješ se zaljubljivati u njega. On čini da se osjećaš onako kako si oduvijek htjela – posebno.
Premotavamo naprijed: prošlo je nekoliko mjeseci ili čak i godina od početka važe veze. Međutim, njegovo ponašanje prema tebi se promijenilo.Osjećaš to. Više nije onaj savršeni muškarac iz tvojih snova. Sad je neko potpuno drugačiji i ti ne želiš biti sa tim “nekim drugim”.
Ali u dubini duše, znaš da je taj tip iz tvojih snova i dalje tu negdje. Momak u kog si se zaljubila na prvom izlasku i dalje čuči negdje u tom “drugom”. Ne želiš ostaviti tog momka, zar ne? Ipak on je taj koji ti je ukrao srce. To si uporno ponavljaš svaki dan. Ali taj “neko drugi” s vremena na vrijeme prokomentariše nešto odvratno i ti liježeš uplakana svake noći.
Odlučiš mu reći da ti to smeta, da te povrjeđuje. „A što ti sve shvataš tako ozbiljno?” je odgovor koji te dočekuje. I onda se ista stvar ponavlja opet i iznova, ko pokvarena ploča.
Vjeruješ mu, a on te povrjeđuje. Želiš njegovo vrijeme, a on ga daje nekom drugom.
Kažeš mu da izgleda lijepo, a on ti kaže da mu se ne sviđa šta si obukla i da ti frizura ružno stoji. I tako u krug. Ma ne misli on to stvarno tako, govoriš sebi. Nije on kriv. Svaki dan si govoriš da svakoj vezi treba vremena, da će se dozvati pameti, da će se sve popraviti. Ali svake noći jastuk ti je mokar od suza. To je genijalna zamka iz koje želiš pobjeći. Ali ne želiš.
Polako, vrlo polako, počinješ vjerovati u to što ti on govori. Možda i ne bi trebala nositi tu odjeću. Možda ti frizura stvarno i jeste loša. Možda si… ružna. Djelić po djelić, kida te.
Kada galami na tebe, ti gubiš glas. Ali ti mu i ne želiš odgovoriti, jer nije on kriv što galami na tebe. Razumiješ to, zar ne? Toliko ga voliš da on nikad ne može biti kriv i za šta.
Ali ponekad i pomisliš da odeš iz te toksične veze. Ali, šta ćeš onda? Gdje ćeš? Od koga ćeš tražiti pomoć? Ne, neće to upaliti. Jer ga trebaš. Jer bez njega nemaš ništa.
Premotajmo još nekoliko mjeseci ili godina unaprijed. Ostavio te. Nakon svih tih mjeseci ili godina manipulacije, uradio ti je ono što je namjeravao od početka. I ti više nisi ona pametna, samopouzdana, lijepa djevojka kakva si bila kad si ga tek upoznala na prvom izlasku. Slomljena si i puna ožiljaka.
Ali nisi sama. Toliko glasova vrišti u tvojoj glavi, pita te zašto nisi otišla ranije, zašto si ostala, zašto si to uradila sama sebi…
Ako znate nekoga ko se nosi sa fizičkim ili emotivnim zlostavljanjem, molimo vas dajte im do znanja da ste tu u njih. Ostaće im PTSP, anksioznost i depresija, ali to je u redu. Život ide dalje, a moraš i ti. Nikada se nemoj plašiti da odeš.
Izvor: Saša Leper / Lola magazin
