Nakon što je od stranaka na vlasti u FBiH ignorisana više od godinu dana, “Tuzlanska inicijativa” za pravedniju raspodjelu javnih prihoda ipak je izazvala neku reakciju. U strahu da bi mogao ostati bez značajnih prihoda Vlada Kantona Sarajevo je angažovala Ekonomski institut iz Sarajeva da izradi studiju “Procjena pozicije Kantona Sarajevo u raspodjeli prihoda od indirektnih poreza u Bosni i Hercegovini”.
Naručena studija dala je naručeni rezultat. “Stručnjaci” su ispisali 115 strana svega i svačega i usrećili naručioca zaključkom da Kanton Sarajevo ne samo da nije u privilegovanom položaju već da je i zakinut u odnosu na ostale kantone. Ako ih je Konaković, premijer Kantona Sarajevo platio po broju strana, to se može razumjeti. Inače, nisu se morali toliko truditi jer im se nauka svodi na onu Hasinu kada ga je Fata uhvatila u nevjeri (“Bona Fato jel ti vjerujes više svojim očima nego meni”).
Naučna “Hasologija” je očita jer je studija napisana tako da čitaoca uvjeri kako je tačno ono što piše u njoj, a ne ono što vidi svojim očima. Tako se u studiji može naći baš sve i svašta, posebno kako se raspodjela vrši u Njemačkoj, Švajcarskoj i Hrvatskoj ali nećete naći, ne razumno, već nikakvo objašnjenje koje opravdava činjenicu da Sarajevo po stanovniku dobija 802 KM, dok TK dobija skoro dvostruko manje, 407 KM. Čak šta više, termin “po stanovniku” se spominje samo u dijelu studije u kojem se priča o iskustvima drugih država, a kada se radi o BiH i FBiH termin “po stanovniku” se pojavljuje samo u priči o Bruto domaćem proizvodu (BDP). Logično, BDP Sarajeva je ubjedljivo najveći pa je iz toga izvučeno pravo i da najviše uzme.
Nakon što su mu prezentirani rezultati Studije premijer KS-a je bio oduševljen pa je tako rekao: “Sarajevski kanton dominatno finansira i možemo reći i ostale kantone, jer na jedinstveni račun trezora po četiri osnova uplaćuje više sredstva nego cijela Republika Srpska”. To je tačno kao što je i tačno da je trgovinski debalans Kantona Sarajevo veći nego što ga ima Republika Srpska, samo što to premijeru nisu napisali u Studiji kao što nisu napisali još puno toga.
Podaci kojih u Studiji nema
Prema dostupnim zvaničnim podacima o makroekonomskim pokazateljima za FBiH po kantonima (2014), zaista je fascinantno je da BDP Kantona Sarajevo 2,3 puta veći od BDP-a Tuzlanskog kantona ali fascinacija prestaje uz podatak da u industrijskoj proizvodnji u Federaciji BiH KS učestvuje sa 22,4%, dok TK učestvuje sa 32%. To se u Studiji ne spominje pa uzbuđeni Konaković provali kako “ne postoji nijedan drugi kanton ili dio države koji bi mogao preuzeti taj proizvođački kapacitet koji trenutno ima Kanton Sarajevo”.
Fascinaciji ne doprinosi ni podatak da Kanton Sarajevo ima 15.831 zaposlenih u javnoj upravi, što je 3 puta više u odnosu 5.186 u Tuzlanskom kantonu koji ima više stanovnika od KS-a. Još smo manje fascinirani BDP-om Kantona Sarajevo uz bizaran podatak da Kanton Sarajevo ima više zaposlenih (1989) od Tuzlanskog kantona (1912) u sektoru proizvodnje i snabdijevanja električnom energijom iako na području Kantona Sarajevo ne postoji ni jedan rudnik, termo ili hidro elektrana. Jesu li to ti Konakovići “proizvođački kapaciteti”?
Pošto je fascinacija sarajevskim BDP-om posve nestala, podatak da je Kanton Sarajevo izvoznik struje (koju nije proizveo) u vrijednosti par stotina miliona maraka izaziva mučninu u stomaku jer toliki je ukupni trgovinski debalans Tuzlanskog kantona. Da je izvoz pribilježen onome ko ju je proizveo TK bi imao uravnotežen uvoz/izvoz.
Recimo jasno, jer toga u Studiji nema, ako Kantonu Sarajevo ne ide industrijska proizvodnja iako ima 54% više zaposlenih (125.000) u odnosu na Tuzlanski kanton (81.000), fantastično mu ide proizvodnja trgovinskog debalansa koji je deset puta veći od tuzlanskog, a već smo rekli i da je veći od od ukupnog debalansa cijele Republike Srpske. Ima još, uvoz Kantona Sarajevo je za 2,8 milijardi KM veći od izvoza što čini nevjerovatnih 60,64 % ukupnog trgovinskog debalansa FBiH.
Treba li još nabrajati? Nije sporno da Kanton Sarajevo ima najveći BDP (na papiru), ni da uplati najviše poreza, sporan je sadržaj i BDP-a i poreskih uplata. O tome u Studiji nema ni slova iako je jasno da je BDP Kantona Sarajevo toliki koliki je zahvaljujući prije svega pogodnostima koje uživa, a ne zato što su njegovi stanovnici 2,3 puta vrijedniji od stanovnika TK. Papirološki BDP Kantona Sarajevo nije rezultat uspješnog poslovanja ovog kantona već uspješnog transfera para koje proizvedu i potroše drugi kantoni.
Ovih podataka u Studiji nema jer stručnjacima samo “napuhani” BDP ostaje kao jedini argument da raspodjela javnih prihoda nije na štetu drugih kantona već je na štetu KS-a.
Nema u studiji ni objašnjenja koje opravdava što je esencijalna lista lijekova u Sarajevu dvostruko duža od naše u TK. U studiji nema ni termina “po učeniku” što je i logično jer ni Fata ne bi “popila” priču kako je opravdano da izdvajanja po učeniku u Kantonu Sarajevo (1885 KM) budu veća za 70 % od federalnog prosjeka (1281 KM).
Kvalitet studije lijepo se vidi iz pasusa u kojem autori kažu: “Napominjemo, iznosom od 228.704.818,52 KM koliko bi Kanton Sarajevo dobio ovako uspostavljenom raspodjelom (bez koeficijenta 2) ne bi mogao pokriti ni rashode obrazovanja koji su u 2015. godini iznosili 242.614.000 KM”. To im je argument da se ne smije ukidati koeficijent 2. Autore ni pod razno ne zanima kako drugi kantoni “pokrivaju” svoje obrazovanje, niti ima pada na pamet ima li prostora da Kanton Sarajevo svoje izdatke za obrazovanje približi federalnom prosjeku. Činjenicu da imaju 70% više sredstava po učeniku u odnosu na prosjek FBiH valjda smatraju normalnim odnosom u koji se ne smije dirati. Ko je jamio jamio je!
Dobro je da je Studija napisana jer na osnovu onoga što su u njoj naveli zaključak o oštećenosti Kantona Sarajevo je isuviše tanak u odnosu na podatke koje su prešutili.
Ko ima želju da pročita Studiju može je naći na ovom linku
I Goraždani, koji takođe imaju povlašteni položaj, napisali su svoju analizu pa i nju možete pogledati na sljedećem linku
