Uspjesi hrvatske rukometne reprezentacije i plasman u polufinale Svjetskog prvenstva, obradovali su mnoge istinske sportske fanatike i u našoj zemlji. Pogotovo “normalne” ljude i ljubitelje sporta koji nemaju predrasuda prema komšijskim uspjesima.
Povodom toga, upitali smo naše poznate Tuzlake da li se iskreno raduju uspjesima komšijskih selekcija, u ovom slučaju Hrvatske na najvećoj svjetskoj rukometnoj smorti.
“U odsustvu n
aše repke – navijam za Hrvatsku. I za Srbiju bih, da su tu. Potpuno je prirodno navijati za komšijske reprezentacije. Naravno da se ne može mjeriti elan kojim se prati naša repka, u odnosu na ‘komšije’ i ‘susjede’, ali me svakako raduje njihov uspjeh! Nisam od onih koji se raduju kada komšiji ‘crkne krava’ – mislim da je to stvar ličnog odgoja. A oni koji imaju animozitet prema pomenutim reprezentacijama, ‘zato što su ONI nama u ratu ovo ili ono’, neka se zapitaju koliko trenutno, u svoj svojoj muci, imaju utjecaj na poteze naših politickih lidera/elita! Sport je najplemenitija fizička aktivnost, možda i najplemenitija aktivnost uopšte. Ništa kao sport ne uspijeva da okupi toliko različitosti (društvene, nacionalne, socijalne, ideološke…) na jednom mjestu, i zato ga toliko volim! I zato, sretno Vatreni u polufinalu!”, rekao je za Kameleon Siniša Udovičić, glumac Narodnog pozorišta Tuzla.
Slično mišljenje ima i Midhat Hadžihasanović, bivši rukometaš.
“Volio bih da je rukometna reprezentacija naše države BIH učesnik Svjetskog prvenstva, kao i repka Republike Srbije. Ne vidim zašto bih se veselio njihovom neuspjehu. Analogno tome, veoma mi je drago što je reprezentacija Hrvatske ušla u polufinale (ako se to smatra uspjehom, a po meni jeste) kao i Slovenija. Jos uvijek su mi svi oni nekako više naši nego neki Nijemci, Danci ili Islanđani. Eto tako ja to tumačim, regionalno, što bi rekli ovdašnji novinari”, kazao nam je Hadžihasanović.
Evo šta nam kažu i ostali:
“Ja navijam za Hrvatsku, jer je ta reprezentacija uvijek igrala neki novi, bolji, drugačiji rukomet i sada imaju nešto drugačije od ostalih, ali iskreno Slovenci su me kupili svojom igrom i mislim da sam trenutno bliži njima. Kao rukometaš uvijek navijam za one koji unose nešto novo i dobro. U rukometu su dosta godina Hrvatska i Danska unosili nešto novo i bolje. U košarci Srbija. Tako da kod mene nema sentimenta, izuzev kada mi igramo. A nas nema zato što nema sistema u sportskim savezima i rukometnim klubovima”, mišljenje je Nedima Hadžiefendića.
“Svaki uspjeh bh. reprezentacije mi je drag, ali se radujem i svakom uspjehu naših
komšija i reprezentacija zemalja bivše Yu. Nažalost, nas poslovično nema na svjetskoj smotri najboljih i treba nam mnogo više ozbiljnosti i kvalitetnog rada da pokažemo pravo lice i ustalimo se na završnicama najboljih evropskih i svjetskih reprezentacija. BiH je uvijek imala jaku rukometnu bazu što potvrđuju imena poput Saračevića, Šumana, Arslanagića, Isakovića, Mrkonje… a u novije vrijeme Terzića, Prce, Malinovića… Hrvatska dominira na ovom području, dok ostale selekcije kaskaju, a kako i ne bi kaskale, kad Hrvatska u svojim redovima ima bh. igrače svetskog ranga poput Alilovića, Karačića, Buntića, Musu, Duvnjaka”, smatra Sabahudin Sabo Azapagić, ekonomista, TV i radijski voditelj…
