Nakon što su svojim akcijama zadivile cijelu Bosnu i Hercegovinu pomažući malim, velikim ljudima, bez obzira na to ko su, časna sestra Blanka Jeličić i muallima Šejla Mujić – Kevrić, nastavljaju svoju humanu misiju. Ovaj put ideja dobra značajno se proširila i na druge organizacije i dobre ljude, a rezultat je uistinu veliko dobro djelo.
Piše: Faruk Vele
Naime, Udruženje žena Medžlisa Islamske zajednice Livno, Marijansko-Vinkovska mladež, Udruženje građanki „Grahovo“ nedavnom zajedničkom prodajom kolača i palačinki na trgu u Livnu pomogli su pravoslavnu porodicu samohranog oca Viktora Plavčića iz Bosanskog Grahova s petero djece.
Ove primjere ne ističemo slučajno, već kao dokaz koliko malo treba da bi se zidovi mržnji i predrasuda rušili, te da bi se, nasuprot tome, umjesto tenzija, razvijali uistinu iskreni dobrosusjedski odnosi i tolerancija.
Tokom humanitarne akcije sakupljeno je 1.284 KM, a cijeli prihod je namijenjen za kupovinu namještaja porodici Plavčić. Njima je u međuvremenu obnovljena i kuća, i to zahvaljujući humanitarnim aktivnostima, prvenstveno Udruženja građanki „Grahovo“, koje vodi Danka Zelić.
U sklopu cijele akcije održan je i treći po redu humanitarni turnir u uličnoj košarci pod nazivom „Košarkom za toleranciju“. Nastupile su mlade košarkašice iz Livna, Glamoča i dvije ekipe iz Trebinja, a sve četiri ekipe su, kako su ranije prenijeli mediji, proglašene pobjedničkim, dobivši pehare, a igračice zlatne medalje.
One su svojim nastupima dale ključan doprinos uspjehu ove humane misije. Inače, i ove godine organizatori turnira bili su Koalicija „Uvažavanje“, u sklopu koje djeluju i Udruženje građanki „Grahovo“ te Ženski košarkaški klub Livno.
Podršku turniru, uz spomenute organizacije i osobe, pružili su i OSCE u BiH, „Kap ljubavi“ iz Tomislavgrada i drugi.
Zajedno sa odličnim mladim sportašicama, medalje su uručene i praktično nositeljicama zajedničke saradnje u realizaciji ove lijepe ideje, sestri Blanki Jeličić i Šejli Mujić-Kevrić. Mualima Mujić-Kevrić posebno podvlači važnost ovih događaja radi rušenja predrasuda.
“Bez obzira na različitost koja me karakteriše zbog mahrame koju nosim, kao prvog znaka da sam muslimanka, ja sam lično prvi put tada osjetila, da tako kažem, slobodno, značajno, da pripadam, da nisam isključena. Osjećam da pripadam tom društvu koje je, ipak, većinski katoličko. Osjećala sam se posebno što pred tolikom ljudima mogu kazati da, bez obzira na moju vjersku pripadnost, mogu biti korisna zajednici, i to bez obzira koja to zajednica bila”, kazala je Šejla Mujić-Kevrić za Radiosarajevo.ba.
